Kult šarenih pilula

882

vitamJesu li vitamini garant dugovječnosti ili samo mit? Trgovina vitaminima i dodacima hrani kao svojevrsnim eleiksirima dugovječnosti unosan je svjetski biznis koji samo u SAD-u godišnje uprihodi više od 50 milijardi dolara.

No mnogi znanstvenici upozoravaju da njihov učinak na zdravlje nije potvrđen. Tvrdnje proizvođača prema kojima vitamini, antioksidansi i dodaci hrani mogu produžiti život ili izliječiti teške bolesti poput raka, kritizirala je, među ostalima, i najveća američka udruga liječnika American Medical Association koja izdaje jedan od najuglednijih medicinskih časopisa svijeta JAMA.
Jedno ovogodišnje istraživanje Pew Researcha pokazalo je da bi se oko 40 posto Amerikanaca rado podvrgnulo tretmanima koji bi im osigurali dugovječnost. Velika većina ljudi danas vjeruje da vitamini poboljšavaju zdravlje, sprječavaju bolesti i produljuju život. No koliko je u tome znanstvene istine?
Rađanje mita o vitaminima
Najzaslužniji za stvaranje kulta vitamina nedvojbeno je bio ugledni američki kemičar Linus Pauling, jedan od utemeljitelja kvantne kemije i molekularne biologije te jedini čovjek koji je sam dobio dvije različite Nobelove nagrade.
Važnost vitamina za zdravlje prepoznata je mnogo prije nego što su se oni sredinom 1930-ih počeli komercijalno proizvoditi. Primjerice, škotski kirurg James Lind je još 1747. otkrio da agrumi poput limuna mogu spriječiti skorbut od kojega su do tada umirali brojni mornari.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća pomoću deprivacije identificirani su mnogi vitamini i otkriven utjecaj njihova nedostatka na zdravlje. Kako je potvrđeno da manjak vitamina izaziva brojne bolesti, a tehnologija je napredovala, početkom 20. stoljeća počinje njihova proizvodnja kao suplemenata.
No Pauling je krajem 1960-ih započeo s promicanjem tzv. ortomolekularne medicine, megavitaminske terapije, dodataka hrani te vitamina C kao lijeka za prehladu pa čak i rak. Ova ideja da se velikim dozama vitamina, mnogostruko većima od preporučenih, te dodacima hrani mogu spriječiti bolesti i produžiti život, u eri new agea i alternativne medicine, naišla je na veliko odobravanje široke javnosti koje traje i danas, a Pauling je postao svojevrsni guru alternativne medicine.
Opasnosti vitamina i predoziranja
Mnogi ljudi danas piju vitamine šakama kao šarene tabletice koje sigurno koječemu koriste, a nikako ne mogu štetiti. Međutim, brojna novija istraživanja demantirala su koncepte megavitaminske terapije. Američki pedijatar i specijalist za infektivne bolesti Paul A. Offit napisao je nedavno u The Atlanticu da je Pauling, iako je bio tako spektakularno u pravu da je dobio dvije Nobelove nagrade, u kasnijem dijelu svoje karijere, kada je promicao suplemente, bio toliko spektakularno u krivu da je nedvojbeno bio najveći svjetski šarlatan.
Pauling je 1970. objavio svoj bestseler ‘Vitamin C i obična prehlada’, a 1971. je s britanskim onkologom Ewanom Cameronom započeo istraživanje o ljekovitom djelovanju vitamina C na rak. Svoje rezultate, prema kojima je preživljavanje oboljelih od raka učetverostručeno visokim dozama vitamina C, dvojac je objavio u nizu radova te u knjizi ‘Rak i vitamin C’. Međutim, revizija njihove studije 1982. godine pokazala je da su pacijenti koji su tretirani vitaminom C bili u ranijoj, manje opasnoj fazi razvoja tumora od onih koji nisu liječeni. Kasnija testiranja Klinike Mayo otkrila su da visoke doze vitamina C nemaju ništa bolji učinak na rak od placeba. Pauling je odbacio ove kritike i uzvratio optužbama da liječnici nisu koristili intravensko davanje vitamina kakvo je on upotrijebio na početku svoje studije. Nakon negativnih nalaza Klinike Mayo znanstvenici su uglavnom izgubili interes za istraživanje utjecaja vitamina C na rak.
Neka kasnija istraživanja pokazala su da i brojni drugi vitamini u velikim dozama mogu biti beskorisni ili štetni pa čak i uzrokovati rak. Primjerice poznato je da je beta-karoten, neaktivni oblik vitamina A, kojeg ima u bilju i voću, vitalan za rast i razvoj organizma. Međutim, jedna studija iz 2009. objavljena u časopisu American Journal of Epidemiology pokazala je da visoke doze beta karotena dugoročno mogu uzrokovati porast razina raka pluća i bolesti srca kod pušača. Opasnu hipervitaminozu može uzrokovati čak i hrana koja je previše bogata vitaminima. Naime, 1597. godine istraživač Nove Zemlje Gerrit de Veer u svoj je dnevnik zapisao da su on i njegovi ljudi oboljeli nakon što su se izgubili pa su bili prisiljeni jesti jetru polarnog medvjeda. Jetra nekih životinja, među kojima i polarnih medvjeda, pasa haskija i tuljana, sadrži visoke razine vitamina A. Slična stvar dogodila se istraživačima Antarktike 1913. godine Douglasu Mawsonu i Xavieru Mertzu koji su jeli jetru svojih pasa haskija i tuljana. Mertz je umro.Brojne studije provedene kroz desetljeća još od 1925. do danas pokazale su pak da prevelike količine vitamina A mogu uzrokovati osteoporozu i lomove kostiju. Vitamin E je važan antioksidans koji štiti stanice od oštećenja i sprečava razvoj tumora. Prirodnim unosom preko hrane obično se konzumira oko 15 miligrama što je dovoljno za zdravlje. Međutim, dugotrajno predoziranje količinama većim od 1.000 mg na dan preko suplemenata može rezultirati trovanjem čiji su simptomi problemi s probavom, nadimanje, mučnina i proljev. Prevelike doze dugoročno razrjeđuju krv, sprječavaju njezino zgrušavanje te mogu uzrokovati unutrašnja krvarenja i udare. Prema Northwestern Universityju predoziranje također može spriječiti apsorpciju drugih vitamina topivih u mastima. Neki stručnjaci u novije su vrijeme zaključili da slobodni radikali, koji izazivaju oksidaciju, zapravo i nisu tako štetni kao što se ranije mislilo. Naprotiv, oni mogu biti korisni u uništavanju bakterija i novih stanica raka.
Predoziranje vitaminom D je rijetko, međutim, također može biti opasno. Jedna od ključnih posljedica jest hiperkalcemija, odnosno prevelika koncentracija kalcija u krvi. Ona slabi apetit, izaziva mučnine i povraćanje, a može uzrokovati i probleme s bubrezima. Preporučena doza za odrasle je oko 600 međunarodnih jedinica, a 50.000 IU dnevno može izazvati toksičnost.
Slično loše djelovanje mogu imati i predoziranja drugim vitaminima kao što su B3 koji izaziva oštećenja jetre, B6 koji uzrokuje oštećenje živaca, ili vitamina K koji može izazvati grušanje krvi.
Velika revizija 26 istraživanja provedenih na uzorku od 296.707 ljudi, koju je 2008. i potom 2012. obavila Cochrane kolaboracija, konačno je utvrdila da uzimanje suplemenata vitamina beta karotena, te vitamina A i E čak skraćuje život umjesto da ga produžava. Za vitamin C to nije utvrđeno.
Dakle, iako su vitamini ključni za zdravlje organizma, pretjerana uporaba uglavnom nije korisna, a može biti i opasna. Stručnjaci stoga radije preporučuju zdravu prehranu i eventualno oprezno konzumiranje dodataka uz savjetovanje s liječnikom. Vitamini nisu šarene pilule sreće i dugovječnosti! piše