Samo vaučeri bi izjednačili korisnike domova za starije. Privatni domovi za starije u neravnopravnom su položaju prema državnima, kaže Pavo Ćorluka, vlasnik sanatorija za starije i nemoćne u Zagrebu.
Prije više od dvadeset godina, 1990. godine, Ružica Ćorluka započela je privatni posao zdravstvene njege. Četiri godine kasnije osniva Ustanovu za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju “Ćorluka”, a nekoliko godina kasnije i dom za starije i nemoćne osobe “Sanatorij Ćorluka”. Supružnici Ružica i Pavo Ćorluka, koji zajednički vode poslovanje, na tome nisu stali već su se ove godine posvetili širenju djelatnosti na brigu za starije i nemoćne izvan institucija. “Naše iskustvo i istraživanje pokazuje da se starije osobe prvenstveno žele što duže zadržati u svom domu, dok im to dozvoljava njihovo psihofizičko i zdravstveno stanje”, objašnjava Pavo Ćorluka. Poučeni iskustvom supružnici su pokrenuli pomoć u kući korisnika, dostavu toplih obroka, tzv. gerontodomačice te korektivnu gimnastiku, a rezultati nisu izostali. Naime, iako su s ovom vrstom usluge krenuli tek ove godine i to samo u Zagrebu, već imaju 500 korisnika te je planiraju proširiti i na Zagrebačku županiju. Pavo Ćorluka, predsjednik Uprave Ustanove i “Sanatorija Ćorluka”, napominje kako sve projekte usmjeravaju upravo prema tome cilju. Tako je Ustanova za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju prije dvije godine pokrenula europski projekt palijativnog zbrinjavanja teško oboljelih osoba pružajući im njegu u kući te u jedinici privremenog stacionarnog smještaja što omogućuje cjelodnevnu zdravstvenu skrb.
Zakinuti
Kapaciteti doma, koji supružnici vode već 11 godina, i Ustanova za zdravstvenu njegu od 100 kreveta, kako ističe Pavo Ćorluka, puni su “jer smo kvalitetom usluge prepoznatljivi na tržištu”. Na otvaranje privatnog doma, objašnjava, odlučili su se nakon analize koja je pokazala da nepokretni i polupokretni korisnici vrlo teško ili nikako ne mogu doći do smještaja u državnim domovima.”Moja analiza pokazala mi je da postoji skupina građana u Hrvatskoj koja je zakinuta za smještaj u domovima za starije i nemoćne osobe u državnom vlasništvu jer su, prije svega, tražili zdravstvenu skrb”, navodi. Svoju analizu iskušao je najprije u unajmljenom objektu u četvrti Gajnice u Zagrebu sa 20 kreveta i to, kako voli naglasiti, bez sufinanciranja smještaja od strane države, odnosno po “čistoj ekonomskoj osnovi”. Kapaciteti doma ubrzo su bili popunjeni, na temelju čega se supružnici samo dvije godine nakon što su ušli u posao odlučuju na izgradnju većeg i suvremenijeg objekta u zagrebačkom naselju Gornji Stenjevec. U svoje poslovanje, ističe Ćorluka, uložili su preko dva milijuna nekadašnjih maraka te zapošljavaju 46 radnika. Po riječima predsjednika Uprave brojne su prednosti privatnih pred državnim domovima za starije osobe. Nema nepotrebnog administriranja te je procedura smještaja korisnika puno jednostavnija. Visok standard u opremanju objekta, veća briga i skrb gdje korisnik i njegova obitelj točno znaju koja se usluga za konkretnu cijenu dobiva i individualan pristup, samo su neke prednosti koje Ćorluka navodi. Usto, u “Sanatoriju Ćorluka” starijim i nemoćnima pružaju i dodatne usluge poput organizirane stručne pratnje pri odlasku na liječničke preglede kao i organizirano praćenje i uključivanje korisnika u društveni život, poput kina te kazališta. Unatoč brojnim prednostima privatnog smještaja starijih i nemoćnih, Ćorluke se žale da o zaradi “nema ni govora”, ukoliko se teži kvaliteti i zadovoljavanju europskih standarda. Razlozi, po riječima Pave Ćorluke, leže u nelojalnoj konkurenciji državnih domova odnosno neravnopravnom položaju privatnih domova u dobivanju sredstava za smještaj korisnika. Naglašava da se cijeli koncept socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe temelji na sufinanciranju objekta, a ne osoba, što je neprihvatljivo jer se stvara grupacija korisnika koji su smješteni u državne domove te priveligirani u udnosu na korisnike u privatnim domovima. “Kada znamo da državne domove financira država sa 5614 kuna po korisniku, plus amortizacija te ostali dodaci, ispada da su državni domovi zapravo skuplji od privatnih. Međutim, svaki razgovor na tu temu je tabu, o kojem se ne želi razgovarati”, upozorava.
Kategorizacija
Rješenje ovog problema Ćorluka vidi u kategorizaciji smještaja bez obzira u čijem se vlasništvu domovi nalaze. U tom smislu, predsjednik Uprave “Sanatorija Ćorluka”, smatra da korisnika treba financirati tek kad se za to ukaže potreba i to u obliku vaučera, a da sam korisnik sufinancira standard iznad onog koji mu Ministarstvo dodijeli. Po njegovom mišljenju, ovakvim modelom svi bi korisnici bili u istom položaju. “Potrebno je težiti akreditaciji i uvođenju istog sustava kvalitete i u privatne i u državne domove”, smatra, te ističe potrebu za uvođenjem kontrole sustava upravljanja kvalitetom, smatrajući kako bi upravo takva kontrola pokazala da su privatni domovi napravili veliki iskorak nasuprot državnih te da im je kvaliteta smještaja na prvom mjestu. Iako je kriza utjecala na poslovanje, priznaje predsjednik Uprave, kvalitetom su ipak uspjeli zadržati poslovanje u pozitivnim okvirima. piše
