Odlučili ste oplijeviti vrt u kojem uz ostali “korov” raste i loboda. Najčešće je to bijela loboda, lat. Chenopodium album koju makinalno čupate i bacate na hrpicu s ostalim korovom. Idući puta ju poberite i – pripremite za ručak.
Kako piše Agroklub, svibanj je mjesec kada raste mlada loboda, odlična za pripremu variva, gustih supa, zeljanica i salata. Vrlo je slična špinatu pa ju se još zove planinski špinat ili francuski špinat.
No, za razliku od špinata, ne odlazi tako brzo u sjeme. Ako ostavite nekoliko biljaka u vrtu i berete samo vrhove, ona će se obnavljati i moći ćete je imati do kasne jeseni. No, kada procvate, listovi će biti gorkasti.
Ova jednogodišnja, zeljasta biljka ima dubok, razgranat korijen, a može izrasti do 1,5 metar pa ako ju odlučite ostaviti u vrtu, pazite da ne smeta drugom nasadu.
Loboda ukazuje na to da je tlo vrlo plodno, a osim bijele, najčešće zastupljena je i crvena loboda.
Ostavite li biljku da se sama osjemeni, iduće ćete proljeće biti osigurani novim, mladim biljkama.
Lobodu visine do 30-ak centimetara možete pripremati skupa sa stabljikom, samo odvojite korijen. Od nje napravite gustu juhu ili skuhajte kao špinat. Možete ju kuhatina lešo, poput blitve ili raštike ili koristiti za pitu zeljanicu. Sirovo lišće možete koristiti i kao salatu.
U slučaju da je loboda viša, starija, tada je i stabljika končastija pa koristite samo list.
Loboda je bogata provitaminima A, vitaminom C, kalcijem i željezom. U Americi je, navodno, uz maslačak najviše upotrebljavana kao samonikla jestiva biljka.
Zanimljivo je da se kao povrće koristi još od mezolitika. Ima blago laksativno djelovanje pa jako dobro “čisti crijeva”.
U slučaju da zemlju tretirate umjetnim gnojivima, tada nemojte koristiti lobodu za jelo jer nakuplja štetne nitrite u svom lišiću, piše Agroklub piše
