‘Zlo nam stoji iznad glava, čim zapuše vjetar, dizalica se zanjiše, a nitko od nadležnih nam ne želi pomoći’

Dragutin Runac stanuje u zagrebačkim Sveticama i svako jutro kada se vraća iz obližnje pekarne pogleda prema vrhu zgrade u kojoj stanuje. Posljednjih devet godina dočeka ga uvijek isti prizor – kran višetonske dizalice koji se njiše kako vjetar puše. Nekad slabije, nekad jače, no u Runcu se svaki put pojavi pitanje: što ako padne?

– Tko zna koliko je to teško, a pri padu će samo još više dobiti na snazi. Bojim se da će, ako padne, sve iznad trećeg kata biti uništeno – kaže Runac.

Naime, kraj njihove zgrade, na križanju Harambašićeve i Ulice dvorište, nalazi se nedovršeno gradilište. Na tabli piše da su na tom mjestu trebale niknuti dvije stambene zgrade, no 2011. godine je projekt propao i od tada stoji samo betonski kostur ograđen metalnom ogradom. U sklopu zaboravljenog gradilišta je i dizalica koja skoro cijelo desetljeće “bdije” nad stanarima tog kvarta. Nitko od stanara ne zna kome pripada, nitko ne zna zašto je nisu uklonili, sve što znaju jest da je otkočena i da s jačim vjetrom pleše iznad njihovih glava.

U potrazi za nadležnim

Liduška Zidanić, predstavnica stanara u jednom od ulaza zgrade, kaže kako su više puta pokušali alarmirati nadležne institucije da nešto poduzmu oko dizalice. Obratili su se Gradu, inspekciji i policiji, no nitko im nije pomogao u borbi da se riješe tog “zla koji im stoji iznad glave”.

– Prije 9 godina je krenula gradnja i onda je nakon 7 mjeseci sve stalo. Od tada sve stoji ovako dok su se vlasnici zemljišta redom mijenjali. I svih tih godina nama iznad glave visi kran. Njiše se oko našeg ulaza, jer da je zakočen, već bi sigurno pao. No, nije ugodno ovako živjeti, tako da, molim vas, pomozite nam ako možete – kaže Zidanić.

Novinari Jutarnjeg proveli su više od tjedan dana pokušavajući pronaći odgovore na dva pitanja – tko je nadležan za uklanjanje dizalice i kome ona pripada.

Za prvo pitanje logična je adresa bila građevinska inspekcija, no oni su nam rekli da nisu nadležni za ovu situaciju. Kako su nam objasnili, građevinska inspekcija, kao i inspektori za zaštitu na radu obišli su lokaciju i utvrdili da dizalica uistinu prelazi preko stambenih zgrada, ali su istaknuli da oni nemaju ovlast narediti njeno uklanjanje.

– Inspekcija je nadležna za područje upravljanja kranom, odnosno za provjeru ima li osoba koja upravlja kranom za to potrebne dozvole. Ako nema, možemo toj osobi zabraniti rad. Ujedno, možemo napisati rješenja samo ako je gradilište aktivno – rekli su nam u Državnom inspektoratu i dodali da su alarmirali nadležne službe.

Bankrot

Sljedeća adresa na koju su nas uputili bilo je komunalno redarstvo koje ima i ovlasti iz područja građevinske inspekcije. Više sugovornika nam je reklo da su upravo oni ti koji trebaju reagirati, no ni ovdje nismo dobili traženi odgovor. Iz Grada su nam odgovorili da su djelatnici komunalnog redarstva bili nekoliko puta na lokaciji te da su izdali više naloga za sanaciju otpada i materijala s gradilišta koji su bili odloženi na javnu površinu, odnosno u ulice koje okružuju navedeno gradilište. Što se tiče samog gradilišta i dizalice, kažu da je u slučaju prekida gradnje investitor po zakonu dužan poduzeti “mjere radi osiguranja građevine i susjednih građevina, zemljišta i drugih stvari”. Za provođenje tog zakona, kažu, pak da je nadležna građevinska inspekcija Državnog inspektorata.

Međutim, ostaje još pitanje tko je vlasnik dizalice i zašto je nije maknuo devet godina? U policiji nam zbog prava na zaštitu osobnih podataka nisu mogli reći tko je vlasnik, zbog čega smo do imena morali doći “pješice”. Početna točka bila je tabla s podacima o gradilištu, no ona nam je samo otkrila posljedice krize iz prošlog desetljeća. Naime, četiri od šest tvrtki na tom popisu je u stečaju, uključujući firme investitora te glavnog izvođača radova, dva mjesta na kojima smo najvjerojatnije mogli dobiti odgovor tko je vlasnik dizalice. Na tabli su i tri telefonska broja koja su nas kad smo nazvali odvela do agencije za nekretnine, no oni su nam rekli da od 2011. nemaju više nikakav kontakt kad je riječ o tom zemljištu.

Bez mnogo opcija odlučili smo se koncentrirati na dvije moguće odgovorne tvrtke koje bi mogle stajati iza dizalice. Počeli smo s investitorom Gramas projektom, čiji je direktor bio Slaven Maslać. U zemljišnim knjigama stoji da je prvotni vlasnik tog zemljišta bila tvornica krzna Krzno d.d., nakon čega ju je kupio Gramas projekt koji je 2009. dobio dozvolu od Grada Zagreba da na tom zemljištu sagradi stambene zgrade. No, sugovornici koji su sudjelovali u tom projektu rekli su nam da je zbog krize sve propalo i tvrtka je bankrotirala, što je u konačnici dovelo i do zatvaranja gradilišta. Iz zemljišnih knjiga vidljivo je da je nastupila ovrha na zemljište, a prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu i zaključku o predaji nekretnine istog suda, izvršen je prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine od 10 milijuna eura.

Tko je vlasnik? 

Sljedeći vlasnik zemljišta postala je tvrtka PL Super, a nakon njih Fil-Adria Turist, koja je i trenutni vlasnik. Prema sudskom registru, osnivač tvrtke vlasnice je Tomo Filipović, a direktor je Tomislav Filipović. Registrirana je za cijeli niz aktivnosti, među kojima je i “projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina”.

Jedan od njihovih bliskih suradnika rekao nam je pak da oni imaju planove za tu lokaciju te da će krenuti s čišćenjem zemljišta, no da kran ne pripada njima. Više od toga nije htio reći, što nas je ostavilo bez odgovora na pitanje tko je vlasnik dizalice. Preostalo nam je još da vlasnika pokušamo doznati preko glavnog izvođača radova Armex gradnje. Njihov stečajni upravitelj Ante Jukić odgovorio je da oni nisu vlasnici krana i da je većina njihove mehanizacije otišla na bubanj, no da možda pripada nekom od po dizvođača, ali nije znao kojem. Prema tome, ostali smo bez odgovora čiji je kran, no odgovor će se možda pojaviti za nekoliko dana kada radnici tog poduzeća dođu ukloniti kran koji zaboravljen stoji već više od devet godina.