Znanstvenici šokirani zbivanjima na Arktiku: Ovo je recept za katastrofu, tamo je sve puno virusa. Znanstvenici strahuju da bi se svijet mogao suočiti s novom opasnosti, istodobnim pregrijavanjem planeta i visokozaraznim bolestima.
Znanstvenici upozoravaju na uznemirujuće pojave na Arktiku. U posljednja dva tjedna temperature su u Sibiru zbog nezapamćenog toplinskog vala dosegnule rekordnih 38 Celzijevih stupnjeva te su ondje istodobno izbili veliki požari, ispuštajući goleme količine ugljičnog dioksida u atmosferu, što bi moglo ukazivati na začarani krug svojevrsnog ‘klimatskog sloma’.
I dok znanstvenici koji se bave klimatskim promjenama razmišljaju o tomu predstavljaju li ovakve krajnosti početak zastrašujuće nove epohe znatnog povećanja temperatura na Arktiku, planet je još uvijek zahvaćen pandemijom koronavirusa koja ne jenjava, prenosi Independent.
Strahuju da bi se svijet u ovome trenutku mogao suočiti s novom opasnosti, istodobnim pregrijavanjem planeta i visokozaraznim bolestima.
Znanstvenici kažu da bi ubrzano zagrijavanje krajnjeg sjevera Zemlje moglo ‘osloboditi’ brojne viruse stare desetke ili čak stotine tisuća godina koji, zakopani duboko u sibirskome vječnom ledu već dugo miruju u smrznutome stanju.
Zbog ubrzanog zagrijavanja, a Arktik se zagrijava barem dvostruko brže od ostatka svijeta, permafrost se ondje otapa prvi put od posljednjega ledenog doba, pri čemu postoji opasnost od oslobađanja patogena s kojima se suvremeni čovjek dosada nije nikad susreo.
“Pretpostavka da bakterije mogu dugo preživjeti definitivno je prihvaćena u znanstvenim krugovima. Preostaje samo pitanje – koliko dugo? Milijun godina? 500.000 godina? 50.000 godina?, rekao je za Greenpeaceov časopis ‘Unearthed’ Jean Michel Claverie, virolog sa Sveučilišta Aix-Marseille.
Kazao je da “postoje iznimno kvalitetna istraživanja koja upućuju na to da se bakterije iz dubokog permafrosta mogu oživjeti.
I dr. Chantal Abergel, virologinja s istog sveučilišta kaže da je moguće “oživjeti viruse iz starih uzoraka permafrosta. Dosad nam je to uspjelo s onima starim 30.000 godina.” Dodala je da su dosad istraživači uspjeli uspješno reaktivirati drevne DNK viruse, ali ne i puno krhkije RNK viruse.
RNK virusi odnose se na bolesti poput španjolske gripe i novog koronavirusa odgovornog za aktualnu pandemiju, a DNK virusi uključuju danas praktično iskorijenjenu bolest velikih boginja.
Kada se jednom nađe u stanici domaćina, virus otpušta svoju DNK ili RNK, koja sadrži informaciju potrebnu da se stvore nove virusne čestice te preuzima nadzor nad nekim aspektima staničnog metabolizma.
Drugu prijetnju za čovječanstvo predstavljaju bakterije. Primjerice, godine 2016. epidemija antraksa u Zapadnom Sibiru pokosila je krda sobova. Kada su se u lipnju trupla odledila, bolešću su se zarazile 23 osobe, a od njezinih je posljedica umrla jedna osoba.
Dr. Claverie upozorava da opasnost ne predstavlja samo odmrzavanje permafrosta, već i pojačana ljudska i životinjska aktivnost u područjima koja su već dugo rijetko naseljena.
“Ovo je recept za katastrofu, jer ovdje imate ljude i ‘svježi’ virus. A kad se virusi iz permafrosta oslobode u prirodi, što se događa? Padaju u rijeke. Izloženi su kisiku, što je loše. Izloženi su svjetlosti, a i to je loše. Naravno, ako ubrzo ne pronađu domaćina neće dugo oživjeti.”
“No ako virus dođe u kontakt s odgovarajućim domaćinom, ponovno će se aktivirati. Dakle, ako se čovjek zatekne među zamrznutim virusima koji mogu biti pandemijski, on bi se mogao zaraziti, replicirati virus i pokrenuti novu pandemiju”, zaključuje Claverie.
Južni pol u zadnjih 30 godina zagrijavao se triput brže od svjetskog prosjeka
Na Južnome polu, koji se smatra najhladnijom točkom na Zemlji s prosječnom temperaturom od -49 Celzijevih stupnjeva, temperature se povećavaju triput brže od globalnog prosjeka.
Znanstvenici kažu da su glavni uzrok ovakvome porastu temperatura prirodni procesi, no dodaju da su tomu znatno pridonijele i klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem.
Ranija istraživanja su ukazivala na to da je antarktički plato jedno od rijetkih mjesta na planetu koji se hladio dok se ostatak svijeta zagrijavao uslijed klimatskih promjena, no to više nije tako
Po rezultatima istraživanja objavljenim u časopisu Nature Climate Change, prikupljeni podaci o temperaturama upućuju na to da se to područje u zadnja tri desetljeća ili do 2018. zagrijalo triput brže od svjetskog prosjeka.
Godina 2018. bila je najtoplija dosad zabilježena na ovom kontinentu, a u zadnjih 30 godina Južni pol se zagrijavao za 0,6 Celzijevih stupnjeva po desetljeću, što ga svrstava među mjesta na našem planetu koja se najbrže zagrijavaju.
Rezultati su prikupljani na 20 meteoroloških stanica smještenih po Antarktici, a ukazuju na to da je stopa zagrijavanja Južnog pola bila sedam puta veća od ukupnog prosjeka za čitav kontinent.
“Čini se da je Južni pol bio izoliran od svega što se događalo u ostatku svijeta”, rekao je Kyle Clem, jedan od znanstvenika koji je svoje istraživanje na novozelandskom Sveučilištu Victoria u Wellingtonu fokusirao na bolje razumijevanje klime na Antarktici.
On i kolege željeli su objasniti zašto se ledeni kontinent počeo tako brzo zagrijavati nakon razdoblja hlađenja tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Upitali su se je li riječ o prirodnim promjenama ili o dijelu šireg trenda globalnog zagrijavanja uzrokovanog industrijskom aktivnošću ljudi. Ustanovili su da je riječ o jednom i o drugom.
Clem kaže da je glavni uzrok zagrijavanja neuobičajeno topla temperatura oceana u području tropskog dijela zapadnog Pacifika koja je povezana s prirodnom pojavom poznatom kao “međudekadna pacifička oscilacija”.
No dodaje da su i klimatske promjene bez sumnje odigrale ulogu u znatnom povećanju temperature na Južnome polu, ali da one nisu dominantan uzrok.
Istodobno je posljednjih godina u zapadnom dijelu Antarktike uočeno ubrzano otapanje leda na mjestima na kojima kontinentalni glečeri dolaze u dodir s toplim oceanskim strujama.
Takvo otapanje može izazvati nestabilnost ledenih ploča na Antarktici i posljedično ubrzan porast razine mora. piše
