Hrvatska? Ne mogu i neću u ovom trenutku. Za mene je Hrvatska kao Barcelona, naravno da bih je jednog dana volio preuzeti, ali to sad nije realno, rekao nam je Veselin Vujović
Evo me baš u mojoj kućici uz rijeku. Imam samo solarne panele, moram pažljivo trošiti struju, a još sam se nešto i razbolio, ali tu se najbolje odmaram, u ovoj kući nalazim svoj mir, javio se Veselin Vujović (56).
Slovenski izbornik otišao je kući, u Šabac, pa pobjegao u obližnju vikendicu kako bi još jedanput zbrojio dojmove nakon SP-a, turnira koji mu je donio najveći uspjeh u trenerskoj karijeri.
– Napravili smo zaista veliku stvar. Na prste jedne ruke mogao bih nabrojiti ljude koji su vjerovali da Slovenija može napraviti ovo što je napravila. Kad sam uoči SP-a govorio o favoritima, naravno da sam spominjao Francuze, Dance, Nijemce, Španjolce i Hrvate, to je ipak krug najjačih momčadi na svijetu. Ali od početka sam govorio da bi Norveška i Slovenija mogle biti iznenađenje. Tako se na kraju i dogodilo. Jedino nisam očekivao onakav ‘karambol’ koji se dogodio u osmini finala, da će Katar i Mađarska izbaciti Njemačku i Dansku – krenuo je u monolog Vuja, sugovornik kojem ne treba postavljati previše pitanja.
– Hrvatska je na SP-u igrala promjenjivo, ali je protiv Španjolske odigrala odličnu utakmicu i odmah se digao elan, naraslo samopouzdanje igrača, izbornika, javnosti… I, pazi, još ideš u polufinalu na Norvešku, koja ipak nije ni Danska, ni Njemačka, ni Francuska… – u jednom dahu govorio je Vuja i bez stajanja nastavio:
– Splet okolnosti i loše sreće doveo je do toga da Hrvatska nije ušla u finale Svjetskog prvenstva. To je taj jedan udarac, jedna lopta, jedan sedmerac koji se dogodi i za to apsolutno nitko nije kriv. Da je ta lopta ušla u gol, Hrvatska bi bila u finalu, u njemu prošla kako bi već prošla, dobila ili izgubila. Recimo čak i da bi izgubila, jer Francuzi su stvarno strašni, ali imala bi srebro. Ljudi bi ih čekali na Trgu, oni bi bili heroji, sve bi bilo potpuno drukčije.
Bolan poraz Hrvatske išao je na ruku njemu i Sloveniji, pomogao na putu do čuda.
– Mi smo, za razliku od Hrvatske, imali drukčiji put. Prošli smo Katar i u polufinalu išli na Francuze, u utakmici u kojoj, objektivno, nitko nije očekivao da ćemo dobiti. I znao sam da ćemo ostati zdraviji i čistiji u glavi za utakmicu za treće mjesto nego naš protivnik, bez obzira bila to Hrvatska ili Norveška. Na kraju je Hrvatska izgubila utakmicu na nevjerojatan način, pa onda još i ta pravila IHF-a, koja nisu humana, i mi smo napravili povijesni uspjeh. Ovo je prva slovenska medalja na SP-ima – pričao je Vujović i nastavio dalje:
– Očekivao sam da ćemo umornu Hrvatsku pretrčati, pregaziti ritmom, kad ono počne utakmica i ništa od toga! Bez faula, bez trke, bez borbe… Na poluvremenu sam se igračima sjetio predaka, obitelji, sve sam im skresao u facu, rekao im da ih gleda cijela država, da njihovi roditelji i djevojke plaču dok ih gledaju… A nakon toga potonemo na osam razlike. I tu sam rekao: ‘Tko ovo izvuče, zaslužuje orden’. Bojao sam se u tim trenucima samo da Babić u igru ne pusti mlađe igrače, gladne, da mi ne stavi Mihića na Bezjaka… Da je to napravio, ja bih bio mrtav. On je odabrao drugi način, mi smo se počeli vraćati i u tom trenutku više nije ni mogao stavljati te klince, u panici je bio i on, i igrači, i navijači, čak i TV komentator Saračević, kojeg sam baš jučer slušao što je govorio u prijenosu. Nevjerojatno mi je da nije bilo sigurnosti na Hrvatskoj klupi čak ni na plus osam.
Nakon svega Vuja je za slovensku televiziju izjavio da su “Hrvati prepotentni, da misle da su bolji od svih”. Hrvatskoj javnosti ta izjava nije baš najbolje sjela.
– Ja nikad ne lažem, ne muljam, sve kažem kako mislim i tako sam rekao i ovoga puta. Da, rekao sam da su Hrvati prepotentni, ali mislio sam da je jasno kako to govorim u pozitivnom smislu, jer takva sportska, rukometna nacija ima na to puno pravo. I svatko tko je te moje riječi shvatio bilo kako drukčije, taj je kreten! Tih i takvih, naravno, ima, odmah su išli mijenjati kontekst mojih riječi, ali pametni ljudi su shvatili što sam želio reći – uvjerava Vuja.
Zasmetala mu je i interpretacija izjave kako “ne bi Duvnjaka ni vodio na SP”.
– Ista stvar! Ja to kažem u smislu da bih pustio čovjeka da se zaliječi, da u takvom stanju ne može igrati ovakav turnir, a neki to interpretiraju kao da ne poštujem Duvnjaka. Ne znam, možda i zato da ga dodatno motiviraju… Istina je takva da bih igrača kao što je Duvnjak, ako treba, na leđima nosio na turnir. Pa to je jedan od najboljih rukometaša na svijetu! Ali dobro, zločestih ljudi uvijek ima, na to treba biti spreman – kazao je Vuja pa se okrenuo zbivanjima u hrvatskom rukometu…
– Vidim da me javnost i društvene mreže žele na klupi Hrvatska, ali ja ću vam reći ovako… Tko pita društvene mreže i internet?! Zna se tko odlučuje – kaže Veselin Vujović.
Na hrvatsku klupu ne dolazi
Hrvatski izbornik, ukratko, neće postati.
– U ovom trenutku neću i ne mogu. Pitali su me bih li jednom, nekad, bio hrvatski izbornik i rekao sam: ‘Naravno da bih!’ Pa tko ne bi želio voditi takvu momčad, takvu rukometnu naciju?! To je kao da me pitaju bih li želio biti trener Barcelone. Naravno da bih, ali to nije realno. Kao što nije realno ni da sam postanem hrvatski izbornik. Možda jednog dana da, ali trenutačno sam izbornik Slovenije i nije čak ni vrijeme za takve razgovore – kazao je Vuja, koji je bio u kombinacijama prije nego što je Babić imenovan.
– Tad je bilo razgovora, ali zaključak je bio da bi pritisak bio jako velik na mene kao trenera Zagreba i reprezentacije pa su tu svi pregovori stali. A sad bi pritisak vjerojatno bio još i veći – kaže Vujović.
S njim ili bez njega u igri, Hrvatska traži izbornika. Babić i društvo su i službeno otpisani.
– Da sam u poziciji odlučivanja, ja ih ne bih mijenjao. Balića, Metličića i Babića jako cijenim kao legende ovog sporta i rukometne stručnjake, a dva posljednja poraza na SP-u bila su doslovno tragična. Da je Horvat zabio onaj sedmerac, sve bi bilo drukčije, bili bi heroji, a sad ne valjaju. Znam da je izbila frka nakon OI-ja, s Babićevom ostavkom i Balićevom podrškom. Ako su im u HRS-u rekli: ‘Donesite medalju ili ste bivši’, onda u redu. Ako tog uvjeta nije bilo, mislim da su trebali ostati – rekao je Vujović.
Kad smo mu spomenuli najizgledniju kombinaciju koja bi trebala naslijediti dosadašnji stožer, Linu Červara i Slavka Golužu u duetu, Vuja se prvo od srca nasmijao.
– Gledaj, sad ću opet reći nešto zbog čega će me napadati, možda i krivo shvatiti – počeo je kroz smijeh Vuja, ali naravno da nije na tome stalo i ostalo.
– Lino je izbornik Makedonije, kune se u taj projekt, u mladost te momčadi, u budućnost te reprezentacije, a zapravo jedva čeka da ga Hrvatska pozove. To znači da se folira. A Goluža… Čovjek je bio izbornik, osvajao medalje, a sad pristaje nekome biti pomoćnik. Ma dobro, neka rade što god hoće, ali ja te ljude jednostavno ne razumijem – zaključio je Veselin Vujović potpuno otvoren razgovor, bez ikakvih ograda… No to je Vuja. piše
