U selo se udala davne 1948. godine, a muž joj je umro prije sedam godina. U krugu od dva kilometra nema nijednog susjeda. Svako jutro se budi oko šest sati. Prvo kuha kavu, a onda sve ostalo.
Svako jutro oko šest sati Jolanda Flego je na nogama. Kuha kavu i obavlja higijenu. No već posljednjih sedam godina, otkad joj je umro suprug Angelo, nema kome reći ‘dobro jutro’, osim idiličnoj istarskoj prirodi grožnjanskog kraja koja ju okružuje.
Simpatična, pričljiva starica jedina je stanovnica sela Flegi ispod Grožnjana, a cijelo selo, u koje se udala 1948. godine, čini jedna, njezina kuća. U krugu od dva kilometra nema susjeda, a samoća, koja joj je svakodnevni suputnik, ne predstavlja joj poblem. Ima nećaka i nećakinju, kaže, koji su joj od velike pomoći.
Donose joj sve potrebne namirnice te uređuju okućnicu koja je puna zelenila i cvijeća. Do prije nekoliko godina vremešna Jolanda svaki je dan išla pješice na misu u Grožnjan koji je udaljen tri kilometra. Posljednji put se do gradića popela preklani, na blagdan Svih Svetih. No sad je, kaže, noge slabije služe, pa iz kuće nigdje ne odlazi. Čak ni liječniku kod kojeg nije bila već osam godina. Sretna je, priča, što je zdravlje služi, a jednom na mjesec dođe i patronažna sestra koja joj izmjeri tlak ili po potrebi izvadi krv. A sve unutar kuće Jolanda i dalje radi sama – čisti, kuha, pere rublje, glača. Rođena je davne 1928., pod okupacijom Italije, pa je jezik kojim se služi isključivo talijanski. Hrvatski razumije, ali ga ne govori, samo pokoju riječ.
– Nekad nas je ovdje bilo petero. Suprug, njegove dvije sestre i brat i ja. Rodila sam i sina, ali je umro u dobi od 18 godina. Imali smo veliko domaćinstvo, mnogo zemlje, vrt, boškarine…
– Radili smo od jutra do mraka. Danas je moj vrt u Buzetu u Plodinama, uz smijeh kaže druželjubiva starica čija mirovina iznosi 650 kuna, pa bez pomoći rodbine ne bi mogla preživjeti.
Odmah primjećujemo da ima lijepu frizuru i svježe obojanu kosu. Da, smije se, jako pazi na to, a za sređeni izgled zaslužna je njezina sestra koja iz Trsta donese boju te nećakinja koja joj je nanese na kosu. Je li joj ikad dosadno, pitamo. Odmahuje glavom. Nije. Ako joj samoća postane teška, upali televizor koji je dobila od sestre za rođendan jer rado gleda filmove i zabavni program. Politiku preskače. Ne zanima je, odlučno kaže. Rođena je za vrijeme Italije, veći dio života provela u Jugoslaviji i starost je dočekala u Hrvatskoj. piše
