Smetnje značajno utječu na životni stil, emocije i spolni život žene.
Najviše zabrinjava to što većina žena koje imaju neke od smetnji karakterističnih za ovu dob zapravo ne traže liječničku pomoć.
Zahvaljujući produljenju životnog vijeka sve više žena provede veći dio života u menopauzi nego u reproduktivnoj dobi. Stoga je važno da se i liječnici i žene fokusiraju na ginekološku problematiku u dobi nakon 50. godine, što je prosječna dob ulaska u menopauzu.
To će pozitivno utjecati na kvalitetu životu, emocije i samopouzdanje starijih žena. Najčešći ginekološki problemi u starijoj dobi su vulvovaginalne promjene, prolaps genitalija, postmenopauzalna krvarenja i inkontinencija mokraće.
Vulvovaginalne promjene
Više od polovice žena u menopauzi ima neku od smetnji vezanih za vanjsko spolovilo (stidnica, vulva) ili rodnicu (vagina). Te smetnje znatno utječu na životni stil, emocije i spolni život žene, a još više zabrinjava što većina ovih žena ne traži liječničku pomoć. Često su simptomi vezani i za druge zdjelične probleme kao što su prolaps genitalija te urinarne i crijevne smetnje. Vulvovaginalne smetnje najčešće su posljedica pada spolnih hormona, u prvom redu estrogena, i karakteriziraju ih svrbež, peckanje, bol, suhoća, iscjedak i miris.
Svrbež vanjskog spolovila i rodnice često je posljedica gljivične upale. Ona pak nastaje češće u dijabetičara ili u žena na antibiotičkoj ili kortikosteroidnoj terapiji. Osim svrbeži čest je nalaz pojačan bjelkast, često i mrvičast, iscjedak.
U slučaju nedjelotvornosti protugljivične terapije preporučljivo je učiniti i pretrage na sistemske bolesti povezane s imunosupresijom (šećerna bolest, anemija, bolesti jetre, limfom i leukemija).
Sljedeći uzrok svrbeži je Lichen sclerosus, bjelkaste promjene (poput papirusa) na koži i sluznici vanjskog spolovila i anusa. Biopsija će potvrditi dijagnozu, a liječenje se provodi preparatima testosterona ili kortikosteroidima. Peckanje je posljedica manjka estrogena i osjetljivosti sluznice na vanjske podražaje, u prvom redu mokraću. Crvenilo sluznice rodnice može ukazivati na gljivičnu upalu ili Pagetovu bolest stidnice (adenokarcinom in situ). Biopsija stidnice potvrdit će ovu bolest, koja je često (u 30% slučajeva) udružena s rakom dojke, vrata maternice, mokraćnog mjehura, žučnjaka ili debelog crijeva.
Iscjedak iz rodnice posljedica je upale, a zbog stanjene sluznice češći je u menopauzi nego u reproduktivnoj dobi. Najčešći uzrok iscjetka u starijih žena je atrofični vaginitis. Za razliku od bakterijske upale, iscjedak zbog atrofijskog vaginitisa nije praćen neugodnim mirisom. Gljivična infekcija također je čest uzrok iscjetka, a žućkasto-zelenkasti iscjedak uz izražen miris upućuje na upalu zbog Gardnerelle vaginalis.
Prolaps genitalija
Prolaps genitalija označava patološko stanje pri kojem je vidljivo izbočenje organa male zdjelice kroz rodnicu. Iako pravi razlog prolapsa nije poznat, mnoge situacije u životu mogu dovesti do njega. To su u prvom redu oštećenja pri porodu, slabost mišića ili neka neuromuskularna bolest nastala nakon traume, starenja ili gubitka elasticiteta sluznice rodnice kao posljedice manjka estrogena.
Nadalje, kod žena s Marfanovim ili Ehlers-Danlos sindromima (smanjena sinteza kolagena) primijećena je veća učestalost prolapsa genitalija.
Simptomi uključuju: povećan zdjelični pritisak u situacijama koje povisuju pritisak u abdomenu (sjedenje, saginjanje), bježanje mokraće, vidljiva tvorba ispred vanjskog spolovila. Ove promjene su lako vidljive pri ginekološkom pregledu. Prolaps mokraćnog mjehura nazivamo cistokelom, debelog crijeva rektokelom, a tankog crijeva enterokelom. Ponekad i prolaps maternice može biti vidljiv pri pregledu.
FOTO: ISTOCK
Više od polovice žena u menopauzi ima neku od smetnji vezanih za vanjsko spolovilo (stidnica, vulva) ili rodnicu (vagina).
Krvarenje u menopauzi
Svako krvarenje u menopauzi smatramo patološkim i zahtijeva detaljnu obradu. Otprilike trećina slučajeva krvarenja simptom je neke od prekanceroza ili raka vrata maternice ili endometrija (unutarnje sluznice maternice).
Krvarenje u menopauzi može također biti znak atrofičnog ili hiperplastičnog endometrija, traume (najčešće pri spolnom odnosu), polipa, terapije estrogenom (bez progesterona). Dijagnostički postupci uključuju: detaljnu anamnezu, ginekološki i ultrazvučni pregled, biopsiju endometrija i laboratorijsku analizu.
Inkontinencija mokraće
Nemogućnost zadržavanja mokraće nazivamo inkontinencijom. Kao i u slučaju prolapsa, povišenje intraabdominalnog tlaka i slabost muskulature mokraćnog mjehura i sfinktera mokraćovoda rezultiraju ovom smetnjom (otprilike 40% žena u menopauzi). Najčešće se događa pri kašljanju, smijanju, plesanju ili saginjanju.
Dijagnoza ovog poremećaja je relativno lagana, a liječenje ovisi o stadiju inkontinencije. S obzirom na specifičnost ginekološke problematike u žena nakon 50. godine i povećanu učestalost nekih bolesti u toj dobi, i pristup takvoj pacijentici ima određena pravila. Detaljna anamneza, pregled vanjskog spolovila, rodnice i maternice (vizualno i palpatorno), vaginalni (bimanualni) i digitorektalni pregled, ultrazvuk, citološka (Papa-obrisak) i histološka (biopsija tkiva) analiza i laboratorijske pretrage obavezan su dio obrade jer će umnogome olakšati postavljanje pravilne dijagnoze i određivanje liječenja.
Danas postoje brojne metode liječenja i u prvom redu ovise o uzroku i stadiju bolesti. Većina smetnji zahtijeva estrogensku podršku (u obliku gelova, tableta, prstena) ili antibiotičku terapiju.
To se u prvom redu odnosi na lokalne smetnje (peckanje, svrbež, iscjedak). Neinvazivni i bezbolni postupci regeneracije i rejuvenacije (pomlađivanja) sluznice stidnice i rodnice upotrebom lasera, vlastite krvi (plazme) pacijentice – PRP ili radiofrekvencijskih valova (dijatermija) pokazali su se vrlo učinkovitima u liječenju vulvovaginalnih promjena, povoljno utječu na spolni užitak i pomažu kod inkontinencije mokraće. Primjena ovih metoda dostupna je i u nas i pokazala se vrlo djelotvornom.
Konačno, u težim slučajevima prolapsa ili sumnje na malignu ginekološku bolest radi se operativni zahvat te se, ako je potrebno, određuje radioterapija i kemoterapija.
Ovaj pregled genitourinarnih smetnji nakon 50. ukazuje na njihovu specifičnost i potrebu za redovitim ginekološkim pregledima i nakon menopauze. Briga o ginekološkom zdravlju dio je zdravstvene kulture.
Danas nam stoje na raspolaganju brojne metode liječenja kako bi dio života nakon zadnje menstruacije bio zdrav, sretan i bezbrižan. piše