Pa dajte im dozvolu da rade!
Umirovljenici često nazivaju Pravno savjetovalište Sindikata umirovljenika Hrvatske s upitom mogu li se zaposliti, a da im se ne obustavi mirovina. Naš pravnik onda mora objašnjavati nešto što je nelogično, a to je da je ministar rada bivše Kukuriku koalicije, kada je na zahtjev umirovljeničkih udruga konačno po prvi put uveo pravo na rad umirovljenika bez obustave mirovine od 1.1.2014. godine, propisao da se može raditi samo do pola radnog vremena, a zaposliti se mogu samo starosni umirovljenici koji su ispunili dob za umirovljenje. Isključio je pri tom prijevremene starosne umirovljenike koji imaju bitno više radnog staža i uplaćenih doprinosa, kao i invalide s općom nesposobnošću.
SUH je odmah išao na zahtjev za ocjenu ustavnosti takvoga zakona, te još 2015. godine dobio – odbijenicu. Ustavni sud ne voli penziće.
Kakvi su efekti takvog krnjeg otvaranja tržišta rada? U Hrvatskoj je danas oko 330.000 umirovljenika u dobi od 40 do 60 godina, a neki od njih mogli bi se vratiti na tržište rada te uz to zadržati mirovinu. Zakon o mirovinskom osiguranju im to priječi, pa se tako na listi zahtjeva nedavnih umirovljeničkih prosvjeda našao i zahtjev za puno pravo na rad.
Prema podacima koje je prikupio SUH, pravo na rad bez obustave mirovine ove godine iskoristilo je samo oko 4.000 umirovljenika, što je tisuću više nego na kraju 2016. Uz to, oko 29.000 je u 2016. radilo preko ugovora o djelu ili autorskog ugovora, u sklopu kojeg plaćaju doprinose od deset posto za mirovinsko i sedam posto za zdravstveno osiguranje. Umirovljenici to s pravom nazivaju diskriminacijom jer su sve te doprinose već otplatili do stjecanja mirovine.
No ni hrvatski radnički sindikati nisu podržali pravo na rad umirovljenika, osobito ne temeljem propisa kojim bi plaćali umanjene doprinose ili od istih bili oslobođeni.
“Zašto mlađim umirovljenicima ne omogućiti da rade bez gubitka prava na mirovinu, ako imaju želje za poslom”, poručili su nedavno iz Hrvatske gospodarske komore.
S druge strane Hrvatska udruga poslodavaca, preferira uvoziti jeftinije radnike iz susjednih i udaljenijih zemalja, jer se valjda boje da bi im stari i raubovani Hrvati bili preskupi?!
Da, upravo su to motivi za punu legalizaciju rada umirovljenika; demografsko urušavanje i visok broj mladih koji iseljavaju iz zemlje s cijelim obiteljima, te rastuće siromaštvo umirovljenika, zbog kojeg moraju dodatno zarađivati za preživljavanje.
Ali, umjesto da se konačno zaustavi masovni rad na crno starijih osoba i stavi pod kontrolu siva ekonomija, naši na vlasti skloniji su i dalje zadržati nedefinirano stanje. Unatoč očekivanjima, izgleda da ni Plenkovićeva vlada, kao niti četvrti u nizu ministar rada i mirovinskog sustava u samo dvije godine, nisu skloni liberalizirati pravo na rad starijih osoba.
U javnosti se često čuje kako će umirovljenici postati konkurencija svojoj djeci i unucima na tržištu rada. To je neistinito, jer se na tržištu rada umirovljenici uglavnom angažiraju na deficitarnim zanimanjima za koja je sve manje mladih stručnjaka te, prema podacima HZMO-a, na poslovima čelnika organizacija, stručnjaka i znanstvenika pri različitim institucijama ili stručnjaka za koje nema mlađih zamjena.
Važnost povratka umirovljenika, posebice onih mlađih, odavno su shvatile velike ekonomije Europske unije, poput Njemačke, Francuske, Italije. Tako, prema podacima Europske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, većina zemalja dopušta rad u mirovini bez obustave, a iznimno dio država, poput Mađarske ili Njemačke, ima ograničenu neoporezivu mjesečnu zaradu.
Iako je u zapadnoeuropskim zemljama motiv umirovljenika za rad često želja za održavanjem aktivnog života i zadržavanja socijalne sredine, kod nas umirovljenici žele raditi zbog nedostatnih prihoda, te ostaje pitanje koliko bi njih zapravo željelo raditi da imaju mirovine dostatne za dostojanstven život – zaključuju u SUH-u. U zemljama EU je oko četiri milijuna starijih od 65 godina aktivno u na tržištu rada, dakle oko 15 posto muškaraca i 8 posto žena te dobne skupine.
“Povratak umirovljenika u svijet rada odlična je ideja, ali ne znam koliko je izvediva. Ako bi se našao motivacijski čimbenik da se vrate u rad, bilo bi dobro. Tko imalo putuje po svijetu zna da stjuardese u američkim avionskim kompanijama imaju po 70 godina, da prodavačice u dućanima u Zapadnoj Europi imaju više od 70 godina. Rad je u svakom slučaju jako dobar način socijalizacije. Ako u starosti radite, velike su šanse da ćete biti zdraviji i nećete imati problem s izoliranosti, depresijom i slično”, ističe dr. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije. Ovom uvaženom gospodinu treba reći kako hrvatski umirovljenici itekako žele iz ilegale ući u legalnost rada, i to ne zato da bi se socijalizirali, već da bi preživjeli. Zbog siromaštva, dakle, žele raditi bez ograničenja, i bez obustave mirovine.
Kako je to u drugim europskim zemljama? U Austriji za mlađe od 65 godina ako je penzija veća od 349 eura, penzija se obustavlja, ali za starije od 65 godina nema nikakvog limita. U Bugarskoj nema limita, kao ni u Cipru i Italiji. Portugal nema limita, kao ni Slovačka. U Rumunjskoj se mogu kombinirati rad i mirovina ako je mirovina niža od prosječne bruto plaće. U Sloveniji je također dopušten rad, uz zadržavanje mirovine, ako je osoba prešla starosnu dob za umirovljenje.
I u Češkoj je sličan princip bez ograničenja za one s mirovinama iznad starosne dobi. Estonije nema baš nikakav limit kao ni Litva i Letonija, dok Poljska ima limite za one koji su mlađi od linije starosne dobi. Švedska i Finska nemaju nikakvih limita, kao ni Luxemburg za starije od 65 godina. U Španjolskoj se reducira mirovina prema dužini radnog dana. U Malti, se za rad do 65 godina starosti plaća 10 posto plaće za doprinose, ali čim napunite 65 godina, doprinosi se ukidaju.
E, Hrvatska! Kod nas za drugi dohodak, pa imao ti i 99 godina, moraš plaćati 50 posto svih doprinosa, čime se destimulira rad u starijoj dobi. To što u većini zemlja plaćanje doprinosa prestaje kad se dosegne starosna dob za umirovljene, briga naše političke elite ili ih je briga ali samo kako da ogule starce do kraja.
Piše: Jasna A. Petrović
