Danas 14-og lipnja u Udruzi za zaštitu i promicanje prava ljudi treće životne dobi, prema ustaljenoj praksi, održano je edukativno predavanje o prevenciji nasilja nad starijim osobama.
Kada smo još 2009. godine, prvi put povodom Međunarodnog dana prevencije nasilja nad starijim osobama, imali štand na glavnom trgu u Zagrebu, primali smo komentare u smislu o čemu pričamo jer toga kod nas nema. Tvrdili smo da ima samo se o tome šuti!
Danas smo svjedoci da se o ovoj tabu temi sve otvorenije progovara i drago nam je da smo bar malo doprinijeli podizanju svijesti i senzibiliziranju javnosti o postojanju nasilja nad starijim osobama.
Radi ilustracije možemo navesti jedan noviji primjer takovog nedozvoljenog ponašanja prema starijoj osobi – roditelju.
U Udrugu je došla starija gospođa u 82-goj godini. Sitna, mršava, sva nekako krhka i uz razgovor polako, “pipkajući” teren koliko se može povjeriti, uz suze otvorila dušu.
Naime, gospođa živi u svom stanu kojeg je postala vlasnica nakon smrti supruga. U istom stanu živi i njen sin, snaha i unuk (koji ima 15 godina).
Ukratko, gospođa ne smije koristiti kuhinju, jer smeta snahi. Na balkonskoj lođi su joj pregradili (zatvorili) prostor gdje ima rešo i tu uglavnom boravi.
Režije ona plaća i problem je eskalirao kada je došao račun za platiti razliku u potrošnji struje, koja ona od svoje mirovine nije mogla podmiriti.
Počeli su je naguravati po stanu, govoriti grube riječi, prijetiti da mora platiti račun.
Na prijedlog da joj pomognemo napisati jedno pismo upozorenja sinu i snahi da prestanu s takvim ponašanjem ili da se izsele iz stana, starica je rekla:
„A što će on jadan onda?“
piše Mira Čokić, mag.iur.
