Nekom 20, a nekom 500 kuna. Na sjednici Vlade RH 27. srpnja 2017. premijer Andrej Plenković rekao je kako će “u kontekstu umirovljenika dodatno biti izdvojeno 1,35 milijardi kuna, jer očekujemo porast mirovina oko 2,1 posto”. Reakcije umirovljenika po različitim društvenim mrežama su nasmijale javnost jer od pozivanja na kavu-dvije na Stradunu, naručivanju automobilskih kataloga, uplaćivanja putovanja na kruzerima – i sve to za 47,6 kuna povećanja prosječne mirovine od 2.690 kuna, pa do tužnih svjedočenja o siromaštvu, nije dalek korak do ljutnje i bijesa.
Da, umirovljenici nisu samo očajni i razočarani, već su postali i jako ljuti, a činjenica da će onih 183.000 koji imaju mirovine niže od 1.000 kuna dobiti povećanje od samo 21 kune, ponovno otvara pitanje na kojem in- zistiraju umirovljeničke udruge o potrebi promjene modela usklađivanja po „švicarskoj” formuli.
Očito je da će realni pad mirovina u odnosu na plaće i troškove života biti nastavljen, jer se za usklađivanje zbrajaju rast bruto plaća (3,4 posto) i rast cijena (0,8 posto), a onda se to prepolovi, i u džepove penzića kontinuirano stiže realno sve manje kuna.
Druga je stvar s umirovljenicima s najvišim mirovinama (poput predsjednika Mesića ili udovice Tuđman), kojima je početkom godine ministar Marić svojom poreznom reformom podigao mirovine za 3.500 kuna mjesečno, pa sada kubure s po tri tisuće eura koje moraju razvući na 30 dana. E, takvi će i sada dobiti povećanje od 500-tinjak kuna.
