Odabir ove Zagrepčanke rasplakao je mnoge.
Ovo je najbolji doček ikada. Navratila sam do staraca danas. Na terasi okićen plastični bor, tata ko kakav dječarac titrajuće lampice omotao oko cijele ograde. Veseli ga to ko i mene.
Na dvosjedu nalazim mamu, sjedi ko britanska kraljica s friškom frizurom na glavi i razmišlja dal da izvadi malu il veliku glavicu kiselog kupusa pa da ga na staru godinu sfrče u sarmu.
– Uđi, zlato! Ne izuvaj se!
Počinjem se izuvat jer, čovječe, tepih joj je čišći nego moj stol.
– Rekla sam ne izuvaj se! – naređuje kraljica-majka sad već na rubu incidenta.
– Jel se vidi da sam bila na fen-frizuri? Otišla sam prije Nove Godine jer nema šanse da dobiješ termin!
A ne, ne vidim. Svaka lokna na svom mjestu pa još zacementirana lakom za kosu čiji se miris miješa s mirisom pečenih krumpira.
– Sine, jesi to ti? – javlja se iz mračne sobe tata koji je malo “prilego”.
– Ja sam, ne moraš se dizat!- kažem al čujem da škripi krevet, diže se da me vidi.
Ja znam da on već zna koju će košulju, a možebit i kravatu, obući za Novu. Nevjerojatno je kako se ovi sedamdeset i nešto godišnjaci vesele “najluđoj noći u godini”. I tako više od pola vijeka…
Mama mi protiv moje volje maže palačinku i što je više gledam s tom frizurom, sve mi više liči na onu veliku lutku iz Trsta što se nekoć svima kočeperila na krevetu, u nešto starijem izdanju, doduše.
I sad mi baš nešto pade napamet…
Zašto ne bi s njima čekala Novu Godinu? Zadnji put sam to napravila prije više od 30 godina.
Dobro, oko glazbe se nećemo složit. Tata će htjet Marinka Rokvića a ja Maroon 5, ali…
Sve me strah jer znam da se bliži vrijeme u kojem me na Silvestrovo neće dočekati lampice na ogradi, miris mamine sarme i laka za kosu.
Vrijeme ide neumoljivo, treba ga iskoristiti. I biti s ljudima koji znaju uživati u životu. A ovaj par iz priče to definitivno zna. piše
