Nakon višegodišnjih zahtjeva Sindikata umirovljenika, izgleda da su vladajući došli pameti i odlučili ukinuti ograničenja za rad umirovljenika, ali ne zbog percepcije razine siromaštva u Hrvatskoj, već zbog demografskog urušavanja. Unatoč pogrešnim motivima, barem će svi umirovljenici imati pravo na dodatnu zaradu u „starim danima”.
Zašto mlađim umirovljenicima ne omogućiti da rade bez gubitka prava na mirovinu, ako imaju želje za poslom”, prije nekoliko tjedan je poručeno iz Hrvatske gospodarske komore, dok je Hrvatska udruga poslodavaca pak podržala povećanje kvote za uvoz radne snage (valjda stoga što su„jeftiniji”). Sindikat umirovljenika Hrvatske već godinama upozorava na diskriminaciju prijevremenih umirovljenika na tržištu rada kojima je trenutnim Zakonom o mirovinskom osiguranju onemogućen rad do polovice radnog vremena.
Upravo smo zbog toga 2014. godine, kada je započela primjena novog Zakona o mirovinskom osiguranju, pokrenuli ocjenu ustavnosti takvog diskriminirajućeg rješenja, ali bezuspješno jer je Ustavni sud 2015. donio rješenje kojim se odbija SUH-ov zahtjev.
Imam li pravo na rad?
No, unatoč tome potreba za radom umirovljenika samo se povećavala iz godine u godinu jer su starije osobe sve više tonule u siromaštvo. Tome svjedoči ogromni broj poziva i pisama koji pristižu na adresu SUH-a posljednjih godina, a gotovo svi se mogu svesti pod pitanje – imam malu mirovinu, a troškovi života su mi sve veći – imam li pravo na rad uz mirovinu i kako ga ostvariti. Pravo na rad bez obustave mirovine do kraja srpnja iskoristilo je nešto malo manje od 4.000 umirovljenika, što predstavlja povećanje za 1.000 radnika-umirovljenika u odnosu na kraj 2016. godine. Dodatno, oko 10.000 umirovljenika radi putem ugovora o djelu ili autorskog ugovora, u sklopu kojeg plaćaju diskriminatorne doprinose od 10 posto za mirovinsko i 7 posto za zdravstveno osiguranje, iako su to otplatili do stjecanja mirovina.
Pravo na rad svima!
Kada je SUH upozoravao na potrebu micanja ograničenja za rad, kako vremenskog tako i dobnog, vladajući su uvijek ostajali gluhi. Pak, sada se priča okrenula u drugom smjeru. Sve više se šuška kako će se ukinuti sva ograničenja za rad umirovljenika te da će konačno biti dopušteno i prijevremenim umirovljenicima zaraditi koju kunu više. Valjda je i vladajućima došlo do glave kako se umirovljenici prvenstveno odlučuju za rad zbog malih mirovina, a tek minorni dio zbog dosade.
Priče koje se plasiraju u javnost kako će umirovljenici postati konkurencija svojoj djeci i unucima na tržištu rada totalna je besmislica jer umirovljenici, prema podacima HZMO-a, najviše obavljaju poslove čelnika organizacija, stručnjaka i znanstvenika pri različitim institucijama ili stručnjaka za koje nema mlađih zamjena.
Umjesto klasične taktike divide et impera vladajućima bi bilo bolje da rade na pravim politikama zapošljavanja, ne orobljavanja. Sramotno je stručno osposobljavanje koje je mladima danas gotovo jedini izbor za ulazak u svijet rada nazvati politikom zapošljavanja, kao i program Ministarstva rada i mirovinskog sustava Zaželi, koji teško zapošljive žene svodi na kategoriju jeftinog, gotovo besplatnog kućanskog rada.
Većina EU bez ograničenja
Važnost povratka umirovljenika, posebice onih mlađih, odavno su shvatile velike ekonomije Europske unije poput Njemačke, Francuske, Italije. Tako prema podacima Europske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta većina zemalja dopušta rad u mirovini bez obustave, dok iznimno dio država poput Mađarske ili Njemačke ima ograničenu neoporezivu mjesečnu zaradu.
Iako je trend svugdje isti da umirovljenici rade zbog nedostatnih prihoda, činjenica je bar mogu svoj kruh, još jednom, zaraditi, iako ostaje pitanje koliko bi njih zapravo željelo raditi da imaju mirovine dostatne za dostojanstven život.
Piše: Ana Kuzmanić
