Znanstvenici iz Cedars-Sinai bolnice u Los Angelesu razvili su neinvazivnu metodu testiranja očiju koja otkriva Alzheimerovu bolest 20 godina prije pojave simptoma.
Uspoređujući rezultate testa očiju sa snimkama mozga, pokazalo se da je test jednako uspješan u otkrivanju plaka koji se taloži u mozgu.
Neki stručnjaci kažu da je ovo jedno od najvećih otkrića i koraka naprijed u istraživanju Alzheimerove bolesti, do danas. “Retina nam može poslužiti kao siguran izvor za dijagnosticiranje bolesti,” kaže voditeljica studije dr. Maya Koronoyo-Hamaoui, neurokirurginja iz bolnice Cedar-Sinai. “Jedna od glavnih prednosti analiziranja retine je mogućnost ponavljanja što nam omogućuje da pratimo pacijente i razvoj njihove bolesti.”
Postojeće metode dosta su invazivne
Prije desetak godina, jedini način točne dijagnoze Alzheimera bilo je posthumno analiziranje mozga pacijenata. Posljednjih se godina koristi PET snimanje živih ljudi da bi se otkrili markeri bolesti. Tehnologija je skupa, test je invazivan jer pacijentu treba ubrizgati radioaktivnu injekciju.
Za potrebe studije pacijenti su trebali popiti tekućinu koja sadrži kurkumin, prirodnu komponentu kurkume. Kurkumin čini da se amiloidni plak u retini osvijetli tako da se na snimci dobro vidi. Zatim su snimke uspoređivane sa snimkama retine mlađih i zdravih pacijenata. Rezultati su bili točni koliko i oni dobijeni dostupnim invazivnim metodama.
Rano otkrivanje bolesti moglo bi dosta pomoći
Do sada su liječnici amiloidni plak otkriven u retini previdjeli. On odgovara plaku koji se kod ove bolesti javlja u određenim regijama mozga. Koroyo kaže da sada znamo gdje treba tražiti da bi našli znake Alzheimera. Liječnici se nadaju da će rano otkrivanje bolesti pomoći promjeni tijeka bolesti lijekovima i promjenom načina života. Metoda je dostupna, oftalmolozi na taj način već otkrivaju glaukom i degeneraciju makule i nije skupa.
Alzheimerova bolest je progresivna degenerativna bolest mozga. Abnormalne nakupine proteina uzrokuju smrt živčanih stanica. To ometa transmitere koji prenose poruke i uzrokuje skupljanje mozga. Kako moždane stanice umiru, funkcije koje oni osiguravju se gube. To znači gubitak pamćenja, orijentacije i sposobnost mišljenja i rasuđivanja.
Bolest teškog gubitka pamćenja
Progres bolesti je polagan i postupan. Pacijenti žive pet do 7 godina poslije dijagnoze, neki do 15 godina. Rani znakovi su gubitak kratkotrajne memorije, dezorijentacija, promjene ponašanja, promjene raspoloženja, teškoće sa korištenjem novca, teškoće kod biranja telefonskog broja, teškoće praćenja tv programa. Kasnije nastupa težak gubitak pamćenja, zaboravljanje bliskih članova obitelji, obiteljskih stvari ili mjesta. Javljaju se tjeskoba i frustracija jer ne mogu razumjeti svijet oko sebe. To može voditi ljutnji i agresivnome ponašanju.
Eventualno se može izgubiti sposobnost hodanja. Mogući su problemi kod uzimanja hrane i pića. Osobe trebaju 24 satnu njegu. Kako starimo, zaboravljivost je normalna. Ali se još uvijek sjećamo detalja povezanih sa stvarima koje smo zaboravili. Na primjer, možete zaboraviti susjedovo ime ali još uvijek znate da vam je to susjed. Bolesnici koji imaju Alzheimerovu bolest zaborave čitav kontekst. piše
