Samonikle jestive biljke

1670

tustBesplatna ljekovita hrana skrivena u vašem dvorištu. Optimalno zdravlje možete postići samo ako živite u savezu s prirodom. Uzgoj vlastite hrane je odličan način da uspostavite kontakt s prirodom. No, jeste li razmišljali o samoniklim biljkama u vašem dvorištu?

Biljke koje smatrate “korovom” mogu biti ukusni ako ih pripremite na odgovarajući način. Ove biljke nisu samo besplatna hrana, nego mogu poslužiti i kao besplatan prirodni lijek. Zato zgrabite košaru, izađite van i pogledajte što se sve skriva u vašem dvorištu!

Tušt

Prvo pogledajte zvijezdu samoniklih biljaka – tušt, Portulaca oleracea. Tušt je prava riznica omega-3 masnih kiselina toliko bitnih za naše zdravlje. Postoji velika vjerojatnost da ova biljka upravo sada raste u vašem dvorištu, jer prema statistici, on je najprošireniji “korov” na svijetu.

Tušt je minijaturna biljka, sa sočnim mesnatim listovima i crvenkastim stabljikama. Raste kao samonikla biljka u dvorištima, uz rijeke, potoke, kanale i rubove šume. Otporan je na visoke i niske temperature i sušu, uspijeva na lošem zemljištu. Druga imena za tušt su tušanj, tušac, tušnjak i portulak. Tuštje odličan izvor antioksidanata, vitamina C, A, B i E te omega-3 masnih kiselina.

Iz ove tabele možete vidjeti da tušt u odnosu na ostale biljke sadrži značajne količine omega-3 masnih kiselina.

Biljni izvori Omega-3 masnih kiselina

salata kristalka,1 šalica – 53 mg

tušt, 1 šalica – 300 – 400 mg

laneno ulje, 1 žlica – 7196 mg

brokula sirova, 1 šalica – 147 mg

chia sjemenke, 30 g – 4915 mg

cvjetača,1 šalica – 208 mg

orah, 30 g- 2542 mg

špinat, 1 šalica – 41 mg

Osim obilja omega-3 masnih kiselina, tušt sadrži: šest puta više vitamina E od špinata, sedam puta više beta-karotena nego mrkva, 25 mg vitamina C po šalici (20% preporučenog dnevnog unosa)

  • magnezij, kalcij, željezo, vitamin B2, kalij, fosfor i mangan. Tušt je vrlo koristan ukoliko imate mokraćne ili probavne probleme. Ima antigljivično i antimikrobno djelovanje. Koristan je i kod kožnih bolesti – pozitivno djeluje na akne, psorijazu i opekline. Njegovo mlado lišće i stabljike idealni su u salatama i sendvičima. Tušt je bogat pektinom, pa se može koristiti za zgušnjavanje juha i variva.
  • Salata od tušta

    1. Naberite dosta mladih izdanaka tušta.
    2. Operite tušt u cjedilu, kratko prokuhajte u slanoj vodi i izvadite ga u zdjelu.
    3. Dodajte nasjeckani češnjak i polijte maslinovim uljem i kvasinom, posolite i popaprite.
    4. Dobro promiješajte i jedite ga kao salatu ili prilog.

    Maslačak

    Vjerojatno ste već upoznati s maslačkom. Ne postoji dvorište u kojem nije nikao maslačak ili dva, ali obično ga doživljavamo samo kao cvijeće.

    Međutim, svaki dio maslačka je jestiv i pun nutrijenata:

    Maslačak   je jedan od najbogatijih izvora beta karotena u svijetu (338 % preporučenog   dnevnog unosa)

    Sadrži   flavonoide, četiri puta više beta karotena od brokule, lutein, zeaksantin i   kriptoksantin

    Jedan je   od najboljih biljnih izvora vitamina K 1 (650 % preporučenog dnevnog unosa)

    Sadrži   vitamine, uključujući i folnu kiselinu, riboflavin, pyroxidin, niacin i   vitamine E i C

    Odličan je   izvor minerala, uključujući magnezij, kalcij, kalij, mangan i željezo

    Njegovo   lišće je bogato dijetalnim vlaknima

    Lišće maslačka možete koristiti u salatama, juhama i sokovima. Možete ga pripremiti na isti način kao špinat. Lišće i cvijet maslačka možete osušiti i praviti od njih čaj.  Korijen možete osušiti i ispeći, te ga koristiti kao zamjenu za kavu, a od cvijeća napraviti vino. Maslačak ima antioksidativna svojstva i sadrži spojeve taraxacin i taracerin, zajedno s inulinom i levulinom, zahvaljujući kojim ima izvanredna ljekovita svojstva:

    • djeluje kao prirodan laksativ i diuretik, pomaže kod nadutosti i edema, normalizira razinu šećera i kolesterola u krvi, poboljšava apetit i stimulira rad želuca, čisti i regenerira jetru, pomaže kod opeklina i uboda. Maslačak također posjeduje antivirusna svojstva i može biti koristan u borbi protiv herpesa i AIDS.
    • Lobodaloboda
      Postoji nekoliko vrsta lobode, neke su od njih jestive, dok druge nisu.
      Bijela loboda (lat. Chenopodium album) je europski rođak špinata i cikle. Pronaći ju možete uz rubove ceste, u poljima, na gradilištima, a vjerojatno raste i u vašem vlastitom dvorištu. Bijela loboda može narasti i do 6 metara u visinu.  Ova biljka ima listove u obliku dijamanta, koji su pokriveni bijelim prahom, zbog čega je i dobila svoj naziv.
    • Ova biljka sadrži:

      • nevjerojatnih 11.600 IU beta karotena u pola šalice (puno više nego blitva i špinat), 300 mg kalcija u pola šalice (blitva sadrži 88 mg, a špinat 93 mg), folnu kiselinu, magnezij, kalij, vitamine C, E, B6, B2 i B1.  Lobodu možete pripremiti na isti način kao i špinat. Njezin okus je vrlo sličan špinatu, ali sadržaj nutrijenata je puno veći.
      • Trputac

        Trputac ili Plantago lanceolata je biljka iz porodice Plantago, koja raste na livadama, u poljskim međama, uz rubove putova, u jarcima i na vlažnom plodnom tlu. Mlade listove trputca možete jesti sirove ili kuhane. Osobito su vrijedni zbog provitamina A, vitamina C i K, limunske kiseline, kalija, enzima i glikozida aukubina. Listovi trputca kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje. Ima ljekovito svojstvo zaustavljanja krvarenja iz manjih rana i antibiotsko djelovanje. Ova biljka  se još od antičkih vremena upotrebljava kao lijek. Njegova primjena je vrlo široka, zbog toga trputac možemo s pravom nazvati “lijekom za sve bolesti”. Nije ni čudo što su ga Američki Indijanci prozvali “eliksirom života”. Trputac sadrži glikozid aukubin, poznati anti-toksin.

        Ovaj “korov” sadrži i mnoge druge ljekovite tvari, uključujući askorbinsku kiselinu, apigenin (fitonutrijent sa snažnim antioksidativnim svojstvima), benzojevu kiselinu, oleanoličnu kiselinu i salicilnu kiselinu. Zahvaljujući svom bogatom sastavu, trputac ima antiupalna i antiseptička svojstva, djeluje kao protuotrov i diuretik. Potvrđeno je da trputac može pomoći kod mnogih bolesti, uključujući:

    • astmu, kašalj, upalu sinusa, bronhitis, tuberkulozu,   emfizem

      probleme s mjehurom, cistitis

      groznicu

      hipertenziju

      reumatizam

      dijabetes

      proljev, dizenteriju, gastritis, peptički ulkus,   sindrom iritabilnog crijeva, hemoroide i zatvor

      alergiju i peludnu groznicu

      ovisnost

      krvarenja

      upalu kože, rane, čirove

      ugriz zmije

    • Kopriva

      Zadnja na našoj listi ali ne i manje važna je koprivaurtica dioica. Ispod njezinih prekrasnih listova kriju se žarnici – dlačice koje sadrže mješavinu spojeva uključujući histamin, serotonin i acetilkolin. Ako ih dotaknete, dlačice izliju ovaj sok na kožu što izaziva žarenje. Upravo zbog toga većina nas prije konzumiranja kuha koprivu. Međutim kopriva se može koristiti i sirova – odstraniti kemijske tvari koji izazivaju žarenje možete i namakanjem u hladnoj vodi.

      Kopriva ima visok udio željeza, kalija, mangana, kalcija i vitamina A, C, D i K. Jedna šalica koprive vas opskrbljuje s nevjerojatnih 1.790 IU vitamina A, što je čak 300% preporučenog dnevnog unosa. Dijelovi koprive koji se najčešće konzumiraju su lišće i njezin korijen.Ljekovito djelovanje koprive:

    • Zbog visokog sadržaja željeza i klorofila pomaže kod   anemije i kroničnog umora

      Ublažava artritis, bol u zglobovima i giht.

      Korijen koprive je provjereni prirodni lijek za   povećanu prostatu

      Zaustavlja krvarenje (lokalna primjena)

      Pomaže kod infekcija mokraćnog sustava

      Pomaže razbijanju bubrežnih kamenaca

      Pruži olakšanje kod peludne groznice i sezonskih   alergija

      Liječi osip, koprivnjaču i druge kožne alergijske   reakcije jer sadrži prirodni antihistamin

      Jača kosu i ubrzava njezin rast

      Smatra se da je kopriva prirodni afrodizijak

    • Spomenuli smo samo pet samoniklih biljaka, koje možete koristiti kao hranu i lijek. Zapravo, postoji ih puno više. U literaturi opisano je nekoliko tisuća samoniklih biljaka, a najpoznatiji u našim krajevima su šparoge, čičak, štavalj, boražina i vlasac.

      Preporučujemo da novu hranu u jelovnik uvodite postepeno. Naučite dobro raspoznavati samonikle biljke prije što ih počnete koristiti. A kada ih dobro upoznate – neće biti kraja maštovitim i zdravim jelima na vašim stolu. piše