Siromaštvo u bogatoj Njemačkoj

678

nimage001

Sve više penzionera ima sve manje novaca. Na štednjaku se nalazi lonac u kojem se kuha nekoliko krumpira. Kao prilog uz to bit će malo mrkve. Posljednjeg tjedna u svakom mjesecu ona jede samo krumpir i mrkvu. U hladnjaku stoji mlijeko kojemu je istekao rok upotrebe. Dobila ga je u pučkoj kuhinji kao i malo salate. Inače u hladnjaku stoji još samo hljeb kruha. Tako ga se može duže sačuvati. „Tako sam odrasla. S malo hrane. Ranije smo išli u šumu, tražili gljive, jagode i druge plodove. Sad se tomu vraćam.“

 

 Puno umirovljenika nema novac za izlaske.

gleda_tv

Beate Gräbert ima 72 godine. Stanuje u dvosobnom stanu u Kölnu. Nakon promjene socijalnih zakona u Njemačkoj na više stambenog prostora i nema pravo. Njezin muž kojega je godinama njegovala umro je prije četiri godine. Njezine dvoje djece žive na više stotina kilometara od nje i ne mogu joj pomoći, jer su bez posla. Nezaposlen je desetak godina bio i njezin muž, koji je bio izučeni zavarivač. Nakon što je odgojila djecu Beate Gräbert se za preživljavanje borila radeći razne povremene poslove. Tako je i mirovina prilično niska.

 

Mnogi pod stare dane ne samo da osiromašuju već ostaju i potpuno sami.

Nakon plaćanja stanarine i doplate za skupe lijekove koje Beate Gräbert troši redovito za život joj ostaje manje od dva eura na dan. Prema navodima Svjetske banke oko milijarde ljudi ima slična primanja. Ali, većina tih ljudi živi u zemljama u razvoju. A Beate Gräbert živi u Njemačkoj, jednoj od najbogatijih zemalja u svijetu. Ali, mnoge si želje ne može ispuniti: „Željela bih jednostavno nekud otputovati, neko lijepo putovanje.

uz_moreNezaposlenost, niske plaće …

Od oko 21 milijun umirovljenika u Njemačkoj ispod granice siromaštva živi oko deset posto. Statističari Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak (OECD) i drugih institucija nisu jedinstveni oko metode izračuna granice siromaštva. Sindikati i dobrotvorne ustanove polaze od stope siromaštva od oko 15 posto. Gotovo svi stručnjaci smatraju da će broj siromašnih starijih osoba u idućih petnaest godina porasti na deset milijuna. I da će ta tendencija biti nastavljena.

Brojni su razlozi takvog razvitka. To nije samo dugogodišnja nezaposlenost. Tu je i stalno smanjivanje plaća novih generacija i gotovo pet milijuna ljudi koji rade slabo plaćene poslove. Sa satnicom od ispod sedam eura oni nemaju mogućnosti da sami uplaćuju u privatno mirovinsko osiguranje. A od ukupnog broja zaposlenih samo dvije trećine uplaćuju u državno mirovinsko osiguranje. Trenutno na tri zaposlena dolazi jedan umirovljenik. Do 2030. godine broj umirovljenika i zaposlenih bi se mogao izjednačiti.

 Što jesti krajem mjeseca?image001

Od 2000. godine se u Njemačkoj udvostručio broj javnih kuhinja. Dieter Pfuhl iz Kolodvorske socijalne službe u Berlinu svakodnevno se susreće s problemom siromaštva: „Sve više udovica i umirovljenika koji su ranije dobro živjeli ne znaju kako platiti stanarinu, ne znaju što će jesti od 15. ili 20. u mjesecu.“ Vlasnica jednog kioska redovito viđa ljude kako prebiru kontejnere za smeće u blizini njezinog kioska i ne može doći sebi: „Da ljudi koji su pristojno obučeni kopaju po kontejnerima za smeće i traže hranu i kad nešto nađu to pojedu i ponesu sa sobom. To je tužno.“

Svježe namirnice neki mogu kupiti samo do 15-tog u mjesecu.

Ni vlada nema rješenja

S obzirom na takvo stanje sindikati i karitativne ustanove zalažu se za određivanje minimalnih plaća i veću državnu pomoć umirovljenicima s niskom mirovinom. Savezna vlada trenutno preispituje mogućnost uvođenja minimalne mirovine za osobe koje imaju niska primanja. Ali, vladin odbor o siromaštvu u starosti, koji je ovih dana trebao početi s radom, otkazan je. Umjesto toga bi najesen trebao početi „vladin dijalog“ o toj temi. Stručnjaci od njega ne očekuju puno. Oni smatraju da će nastupiti ono što je vladi već preporučeno: produženje radnog vijeka. Rudolf Martens iz karitativne ustanove Paritätischer Wohlfahrtsdienst ne smatra to rješenjem: „Nije se samo povećao broj siromašnih umirovljenika nego se promijenila i vrsta siromaštva. Početkom devedesetih godina smo još mogli konstatirati da je siromaštvo kratkoročne naravi. Ali danas je drukčije, danas je siromaštvo dugoročne naravi.“

Generacije koje dolaze nemaju razloga za optimizam?  piše