Udružili su svoju ušteđevinu i sada im je kao u raju. Skupina španjolskih umirovljenika je stvorila vlastitu utopiju. Udružili su svoje ušteđevine i stvorili zadrugu koja ispunjava sve njihove potrebe, tjelesne i duhovne. A ako žele otići, novac će im biti vraćen.
Umirovljenička zadruga Trabensol je smještena u planinama sjeverno od Madrida, nedaleko od mirnog mjestašca Torremocha de Jarma. Okupljaju pedesetak umirovljenika koji vjeruju kako su pronašli novi način života u poznoj dobi, uz fizički i psihički sklad, te da su uspjeli pobjeći gospodarskim nevoljama koje potresaju Španjolsku, piše Deutsche Welle.
Umirovljenička zadruga i dom koji je izgrađen je nastao tako da su članovi udružili svoje ušteđevine. Naime, nitko od članova ne posjeduje stan u kojem živi, niti je vlasnik blagovaonice i brojnih drugih prostorija u domu. No, svatko od njih je u proteklih deset godina u ovaj projekt uložio ukupno 150 tisuća eura, tako da sad za 800 eura mjesečno dobivaju sve što trebaju, od stana i obroka pa do društvenih aktivnosti uz pratnju stručnih osoba.
Tko poželi otići, dobije polog natrag
To zvuči mnogo, ali zapravo je to jeftino. Tih 150 tisuća eura, često od prodaje kuće ili stana u kojem su do tada živjeli, zapravo nije ulog, nego polog. Dakle, ako netko poželi otići iz Trabansola dobit će i svoju ušteđevinu nazad.
“Mi ne možemo otići u neki od privatnih staračkih domova jer su oni preskupi. A ne možemo otići niti u neki od državnih staračkih domova jer tamo nema mjesta, a ima i mnogo ljudi kojima je takva skrb potrebnija nego nama. Zato smo shvatili kako sami moramo nešto učiniti”, objašnjava 70-godišnja Paloma Rodriguez, živahna udovica koja je predsjednica Zadruge.
Ona je u ovaj dom uselila prošlog proljeća, nedugo nakon što je završena gradnja. Smješka se kad objašnjava čitav projekt koji joj je dao novi smisao u životu i okončao brigu kako će pasti na teret vlastitoj djeci. “Svi mi smo imali prilično teška iskustva s našim vlastitim roditeljima kad su postali stari i nemoćni. Zato ne želimo da i mi budemo našoj djeci teret i da prolaze ono što smo mi prošli”, objašnjava Paloma Rodriguez.
Još nitko nije poželio otići
Ovako, umirovljenici se bave sami sobom i organiziraju mnoštvo aktivnosti. Osim gimnastike, odlaze na planinarenje u nedaleke planine, organiziraju meditaciju, društvene igre, uče astronomiju, tu je i radionica gdje mogu sami nešto raditi, vrt gdje mogu saditi cvijeće…
I sama zgrada potiče ovaj unutarnji sklad. Svi apartmani, odreda prilično prostrani i ukusno namješteni, okrenuti su prema jugu s pogledom na vrt udruge. Prozori su postavljeni tako da zagrijavaju prostor za vrijeme zime, ali su dovoljno visoko kako ne bi bilo sparno za vrijeme ljeta. S obzirom da je kompleks tek izgrađen početkom 2013. godine, ovo su još uvijek prvi dani života ove utopije za španjolske umirovljenike. Do sada su svi još odličnog zdravlja i još nitko nije poželio otići, ali je jasno kako će se to jednom morati dogoditi, jer ovaj dom nije izgrađen da bi stanovnicima omogućio i cjelodnevnu liječničku njegu, što će prije ili kasnije netko od njegovih stanovnika i zatrebati.
Mnogi stanovnici Trabensola kažu kako imaju prijatelje koji bi rado sudjelovali u ovom projektu, ali nisu mogli sakupiti novac da bi platili polog. Da bi se sakupio novac za polog, treba naći kupca za stan ili kuću što je, zbog ekonomske krize, gotovo nemoguće. Nekretnine u Madridu koje su prije 2008. godine vrijedile na stotine tisuća eura jedva pronalaze kupca i za djelić nekadašnje cijene. piše
