Ni jedne jedine ružne riči, uvik nasmijan, takvi vam je moj Stanko – reći će vam s dragošću Ljubica Matković o svome suprugu, opisujući tom rečenicom 60. obljetnicu bračnog života koju su njih dvoje zajedno s obitelji proslavili u Kučinama, gdje žive posljednjih 30 godina.
Kako piše Slobodna Dalmacija, prvo su obnovili svoje zavjete u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Kučinama, a onda je slijedio svečani objed u kući.
– Imamo troje dice: Dinu, blizance Blaženka i Jadranku, pa unučad Željanu, Zorana, Dina, Ljubicu, Maru, Darija i Petru, te još sedam praunučadi. Najstariji ima 18 godina, a najmlađi četiri miseca, nedavno se krstija – veselo kaže prabaka o svojim najmilijima koji su im, govore, najvažniji u životu.
S radošću se sjeća uspomena iz Poljaka u Solinu, gdje se rodila, a vjenčali su se isto u Solinu, 27. travnja, u crkvi Gospe od Otoka. Vjenčao ih je, kaže, don Mate Mihanović, a matičar je u ono doba bio na Širini na ulazu u grad, iza Radaljčeve kuće. Kratko su u Solinu i stanovali, pa malo u Kučinama, a onda su 20 godina živjeli u Kaštel Lukšiću, gdje su bili obnovili jednu staru kuću, dok su posljednjih 30 godina opet u mistu pod Mosorom.
Kad je župnik u Kučinama don Mirko Bitunjac najavio da slave dijamantni pir, u crkvi se pronio gromoglasan pljesak.
– Svi su nan čestitali, bilo je baš lipo – kažu Stanko i Ljuba, kako je odmilja zovu.
– Nije se, ćerce moja, onda lako živilo. Nije bilo vode u kući, nego na bunaru. Tako ti je bilo u ono vrime kad se još lušijala roba, kad se išlo u drva, a kruva bi ispekli jednon tjedno da traje cilu nedilju… – govori 80-godišnja Ljubica, koja zadnjih 36 godina ima “cukar”, kaže, pa sve slabije ide u vrtal, gdje njezin Stanko, ističe, još uvik rado pođe. I dok je gospođa Ljubica bila domaćica i odgajala je djecu, suprug Stanko radio je u raznim poduzećima.
– Radija san uvik po krovovima – nadodaje šjor Stanko, pa nabraja sve te firme, od “Termofriza”, “Lavčevića”, “Ante Jonjića”, “Rada”…, u kojima je radio s građevinskim i galanterijskim limom, poput gurli i fumara.
– Ka momčić san tri godine izučava zanat kod privatnika Josipa Lacmanovića – kaže nam barba Stanko, koji je zagazio u 85. godinu, ali i dalje neumorno sve to izrađuje u svojoj radionici, po kojoj je poznat u mjestu, kao i po limarskim proizvodima poput biduna, livaka, sića…
– Najviše mi ljudi dolaze po “sitnice”, to vam je ovaj produžetak šta stavite na bidun ili gumu da usitno zaliva. Baš mi je jučer doša jedan čovik iz Podstrane – pokazuje šjor Stanko “sitnicu” u ruci.
– Drži me ta konoba – ističe za taj prostor u prizemlju kuće koji je postao njegova radionica.
– Cili dan van on kucka u svojoj radioni. Možda ga i ove godine vidite na sajmu za Malu Gospu u Solinu, tamo poviše pazarića – govore Kučinjani za svoga sumještanina.
– Istina, sve do navečer san tamo. U radionici mi je cili život. A još više ozdravin kad iden u polje, sve mi prođe. Ništa mi nije teško radit. Volin ić i u vrtal, tamo imamo kumpira, kapule, boba… Ima i maslina i voćaka – nabraja.
– Dok je ima vinograd, ima je i traktor, ali draže mu je bilo penjuron ga prikopat, sve na ruke, takvi je bija – reći će Ljubica za svoga Stanka.
Upoznali su se u Majdanu, u bivšem kinu, na plesnjaku za Novu godinu. Zaljubili su se i vjenčali godinu i pol kasnije, 1957.
– Ajme, kako van je to lipi prostor bija, ta sala u Majdanu, dolazija je na ples svit iz okolnih mista. A danas je sve ruševno, paučina se uvatila – žao je barba Stanku kako to sada izgleda.
Praćena s još uspomena, snimljena je i zajednička fotografija ispod stabla jabučice u dvoru. Pao je i poljubac!
– Nije ovo prvi ni zadnji, bez toga se ne može – zaključili su u žaru slavljenici kao da im je dvadeseta, piše Slobodna Dalmacija. piše
