Nataša je čitav život posvetila skrbi za životinje, posebice mačaka i želja jo j je bila otvoriti azil u Oborovu, ako već to država nije u stanju uraditi. Postala je žrtva ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prevarila je dojučerašnja kolegica koja jo j je umjesto skrbi priuštila samo patnju. Institucije pravne države, gdje ste? Posljednjih nekoliko godina sve češće se u medijima pojavljuju tužne priče zlostavljanih i iskorištavanih starijih osoba, a najšokantnija bude činjenica da su njihovi zlostavljači članovi obitelji ili uzdržavatelji s kojima su potpisali ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
Nataša P. u raljama ugovora o dosmrtnom
Prije nekoliko mjeseci javio nam se prijatelj Nataše P., teško pokretne osamdesetogodišnjakinje, s detaljnom dokumentacijom i obrazloženjem njenog slučaja. Naime, s obzirom na lošije zdravstveno stanje Nataša je u veljači 2016. godine potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s dojučerašnjom kolegicom Dubravkom iz jedne udruge za zaštitu životinja, a problemi s uzdržavanjem počeli su nedugo nakon sklapanja ugovora.
Umjesto Dubravke, kućanske poslove je obavljala njezina prijateljica, ali je za to tražila novčanu naknadu od Nataše, a čak je i dio namještaja izbačen iz kuće. Situacija se dodatno pogoršala nakon što se Nataša vratila iz bolnice gdje je bila na različitim pretragama. Dubravkini posjeti postali su sve rjeđi, zbog čega je Nataša u konačnici predložila raskid ugovora, za što Dubravka nije ni htjela čuti. Kasnije situacija postaje sve gora, uz verbalne napade krenule su i prijetnje da će prodati nekretninu jer je činom potpisivanja dosmrtnog ugovora sve preneseno na „uzdržavateljicu”. Dubravka ne želi izgubiti masnu lovinu, pa je brzo staricu proglasila dementnom i prijetila joj prisilnim smještajem u dom za starije.
Srećom, uz Natašu su njeni prijatelji koji su krenuli u rješavanje čitave situacije – od same nabave kopije ugovora koji joj nije ni bio dostavljen, preko prikupljanja čitave dokumentacije, pa do pokretanja parnice za raskid ugovora. Tek nakon većeg angažmana, u siječnju ove godine otkriveno je da je u zemljišne knjige na temelju darovnog ugovora još u studenom kao vlasnica na nekretnini upisana Dubravkina kćer, dok su Dubravka i njen suprug upisani kao korisnici uzdržavanja temeljem istog imanja, premda u zemljišnim knjigama krajem 2016. godine tom upisu nije bilo ni traga.
Lukava pravna mućka. Uzdržavateljica preuzima nekretninu i s njom postaje uzdržavana osoba, kako bi se zameli tragovi.
Neljudski uvjeti umjesto azila za mačke
Nataša, iako teško pokretna, neodvojivo je vezana za zaštitu životinja, posebno mačaka, zbog čega je svojedobno i doselila u Oborovo pokraj Zagreba gdje je željela otvoriti azil za mačke. Prije mjesec dana ponovno nas je nazvala Natašina prijateljica Višnja koja nas je obavijestila da je Nataša opet u bolnici te da se ne zna što je sa životinjama do kojih joj je toliko stalo.
Provjerili smo ovih dana. Srećom, i Nataša i životinje su uredu, a Dubravka je povećala svoje „posjete” čim bi se Natašino zdravlje pogoršalo. Iako je postupak za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u tijeku, Nataša je još uvijek pod Dubravkinoj „skrbi” te je ponovno prepuštena njenoj dobroj volji. O čitavom slučaju obaviještena je i pučka pravobraniteljica koja je obećala pomoć.
Natašina priča je nažalost jedna od mnogih. Kao i što smo upozoravali, bez povećanog nadzora nad udomite-ljima i uzdržavateljima, bez ubrzanih sudskih postupaka, registra uzdržavatelja i doista regulirane skrbi o starijima, sličnih priča bit će sve više. A tada će već biti kasno da nešto napravimo za njih kao društvo…
