Naučila svirati violinu jer za ostvarenje želja nikad nije kasno. Od svoje kuće je napravila umjetničko djelo – u hodniku je obješeno na desetke slika, s prijateljem je oslikala pisanicu od pola metra i od stiropora napravila Isusa u grobu…Na prvi pogled kuća Ruže Martinković ne razlikuje se mnogo od ostalih u Ivančićima, mjestu udaljenom petnaestak minuta vožnje od centra Jastrebarskog. Posebna kreativnost 74-godišnjakinje, međutim, primijeti se već pri penjanju stepenicama do ulaza u njen dom.
Pisanice u tegli
– Svake godine prije Uskrsa ja iznesem cvijeće, a pisanica u svakoj tegli obvezan je dodatak – objašnjava Ruža Martinković te na svojoj terasi pokazuje prve radove. Vrata krušne peći oslikala je motivima iz bajke o Ivici i Marici, dok se na ulazu u ostavu nalaze omiljeni joj cvjetovi te Isus.
– Da ne bude sve prazno i obično – govori umirovljenica i dodaje kako su se nedavno odlomila i vrata sa svinjca pa ih je oslikala pejzažem i postavila na zid.
Sve ima svoju svrhu, kaže, i odmah pokazuje ulaz u svoju kuću. Hodnik u kojem su obješeni deseci slika pretvoren je u „Uskrs u malom“. Pisanica od pola metra koju je oslikala s prijateljem slikarom, Isus u grobu kojeg je nožićem radila od stiropora, ali i drvo sa sto pisanica napravljenih od platna, papira, boja.
– Sve što mogu ja iskoristim. Cvijeće, primjerice, radim od najlonskih čarapa, tako im ne blijedi boja – govori Ruža Martinković te dodaje kako takvo cvijeće ne radi samo za svoj dom, već i za kapelice u okolnim selima. Cvijeće voli, zna to i njen sin, koji joj je slao razglednice cvjetnih motiva iz vojske, a ona je svaku, objašnjava, pretvorila u sliku. Rezbari također, a svime se počela baviti tek prije devet godina.
– Kad sam bila mala, bili smo siromašni, ja sam bila deveto dijete i nisam se mogla baviti time. Nisam ni znala da imam taj neki talent, dok nisam jedne noći razmišljala da bih ja to mogla, ujutro se probudila i naslikala svoju prvu sliku vodenim bojicama – govori vitalna umirovljenica koja je prije godinu dana počela učiti svirati i violinu. Kako kaže, nikad nije kasno za ostvariti svoje želje.
Predsjednica ogranka
– Glazbu volim. Pjevam u KUD-u 25 godina, a sviram pomalo i harmoniku te klavijature – objašnjava Ruža Martinković, koja je posljednjih 38 godina aktivna i u Caritasu te je predsjednica svetojanskog ogranka. Voli djecu, govori, pa im često nosi slatkiše, ali i starije te sve one kojima treba pomoć.
– Razgovaramo, pjevamo, zaboravljamo na brige. Sad sam spremila gulaš i kolače, to ću odnijeti svojim prijateljicama, svi hvale moju kuhinju, pa ih tako razveselim – kaže aktivna umirovljenica koja dan počinje, ali i završava molitvom jer sve što radi, dodaje, nije iz neke koristi, već na Božju slavu. piše
