Za ubojstvo iz suosjećanja do tri godine zatvora, a od 2013. kazna ne mora biti izrečena. Eutanazija, odnosno usmrćenje druge osobe iz milosrđa zbog teškog zdravstvenog stanja bez izgleda za izlječenje ili poboljšanje u hrvatskom pravnom sustavu ne postoji: postoji tek kazneno djelo usmrćenja na zahtjev kao oblik privilegiranog ubojstva, odnosno onoga koje se kažnjava bitno blaže od “običnog” ubojstva.
To se kazneno djelo odnosi na počinitelja koji “drugoga usmrti na njegov izričit i ozbiljan zahtjev” i kažnjava se s jednom do najviše osam godina zatvora. No nesretni otac iz Siska nije mogao imati izričit zahtjev kćeri jer je djevojka, prema nama dostupnim informacijama, bila u komi.
– A mi ni na koji način ne rješavamo pitanje pacijenata u komi, ni u postojećem ni u novom Kaznenom zakonu, koji stupa na snagu 1. siječnja 2013. No novim KZ-om izrijekom navodimo jedini mogući motiv za to djelo – suosjećanje zbog teškog zdravstvenog stanja – te je kazna bitno smanjena – kaže prof. Anita Kurtović, predstojnica Katedre za kazneno pravo splitskog Pravnog fakulteta. Novi KZ propisuje da će onaj “tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja zbog njegova teškog zdravstvenog stanja” biti kažnjen kaznom zatvora do tri godine. Kako minimalna kazna nije propisana, osoba može biti proglašena krivom, ali da kazna ne bude izrečena.
Otac iz Siska nije imao “klasičan zahtjev” svoje kćeri pa bi mogao biti optužen za ubojstvo, a to što je bila teško bolesna i u komi mogla bi biti čak i otegotna okolnost.
– U to ne vjerujem, kao ni da će biti optužen za ubojstvo. To je užasna situacija i njegov se čin mora podvesti pod neki oblik privilegiranog ubojstva. No treba ispitati sve okolnosti, zdravstveno stanje djevojke, sociološku i psihološku situaciju obitelji. Mislim da izričit zahtjev može biti i treptaj očima ili govor tijela, sve čime je djevojka dala do znanja da više ne želi živjeti – kaže odvjetnik Branko Šerić.
Naši sugovornici nisu nikada čuli da je netko u Hrvatskoj doista i optužen za usmrćenje na zahtjev, odnosno da je neki slučaj eutanazije došao do suda. Znamo samo da je to bio dio obrambene strategije jedne medicinske sestre koja je osobi koju je njegovala i čiji je stan naslijedila namjerno dala smrtonosnu količinu lijekova. Sud nije prihvatio njezinu obranu.
Jedna pak virovitička obitelj tražila je da se njihova članica isključi s aparata, no bolnica nije pristala. U državama koje su je legalizirale eutanazija komatoznih pacijenta obavlja se uz decidirane i rigorozne uvjete. piše
