Oni su oduvijek bili naše mušterije Hrvatska večeras (20.45 sati) lovi polufinale protiv Španjolske, koja nam je gotovo uvijek bila usputna stanica na putu prema medalji, a 2003. ih je srušio kapetan Slavko Goluža
Kad pogledam španjolski sastav, shvatim da ipak nisam tako star. Pa dobar dio ovih igrača igrao je sa mnom u klubovima, a ja sam protiv njih igrao za reprezentaciju, rekao je Petar Metličić najavljujući veliki okršaj večeras (20.45) u Montpellieru.
Igrao je legendarni kapetan i 2003. protiv Španjolske, na SP-u kojeg se uvijek rado sjećamo. U finalu je tad pala Njemačka, ali puno je više muke bilo s “furijom”. No Pero u to vrijeme još nije bio kapetan, traku je nosio Slavko Goluža, koji je protiv Španjolaca odigrao – kapetanski.
‘Najdraža utakmica’
Ušao je kad smo bili u debelom minusu, na šest golova zaostatka, i riješio stvar. Praktički nas je sam uveo u to finale.
– Najbolja utakmica u karijeri? Pa jedna od najboljih. I jedna od najdražih, to definitivno – kaže Goluža.
Utakmica za pamćenje otišla je u dva produžetka, a briljirala su oba kapetana, Goluža s jedne strane, a Masip s druge. Ali ključne poteze povukao je ipak hrvatski kapetan.
– Obojica smo preuzeli odgovornost, što se od nas i tražilo. Ali nemojmo zaboraviti i moje suigrače, svatko je dao svoj doprinos, i u obrani i u napadu, nisam tu bio sam – skromno priča Goluža, koji dobro pamti i dan prije utakmice.
Kuhalo u igračima
– Uh, kuhalo je u nama čak i kad smo spavali! Jedva smo čekali da ta utakmica počne, bili smo uvjereni da ćemo dobiti. Čak i kod minus šest smo vjerovali da ih možemo stići, a to se i dogodilo – rekao je Goluža i nastavio:
– Tek kad sam nakon pet, šest godina gledao tu utakmicu, shvatio sam da sam pucao sedmerac koji je zapravo odlučio utakmicu. U tim trenucima sam toliko bio ‘unutra’, u utakmici, da nisam bio ni svjestan koliko je to važan šut.
Vratili su nam Španjolci dvije godine poslije, u Tunisu su nam uzeli zlato u finalu, ali godinama poslije Hrvatska je bila svojevrsna “crna mačka” za društvo s Pireneja. Na putu do gotovo svake naše medalje Španjolci su bili samo usputna stanica. Osim lani u Poljskoj, kad su nas pobijedili u polufinalu i na kraju uzeli srebro. A mi broncu. Ovoga puta sigurno nećemo i jedni i drugi do medalje.
– Ma Španjolci su naše mušterije – kaže Slavko Goluža i dodaje:
– To, naravno, ne znači da će danas biti lako. Dapače, očekuje nas jako teška utakmica u kojoj su šanse 50-50, ali imamo jako dobar skor s njima. Nemamo ih se zašto bojati, mi smo ipak Hrvatska.
Hrvatska je mlađa
Španjolci su iskusniji, mi smo mlađi, brži i poletniji, ali ulog je golem. Ili borba za medalju ili razočaranje.
A kad je hrvatski rukomet u pitanju, razočaranjima tu najčešće nije bilo mjesta.
Ajmo vjerovati da će tako biti i ovaj put, da će se u Francuskoj ponoviti Portugal, da ćemo i ovaj put imati “golužu” koji će riješiti stvar… piše
