Izgledaju kao iz bajke i daju dozu rustikalnog šarma, no njihove su odlike potpuno u skladu sa suvremenim zahtjevima koje treba ispuniti kvalitetan krov u pogledu sigurnosti, funkcionalnosti, trajnosti i ekološke prihvatljivosti te omogućuju uštedu energije.
Podjednako se lijepo uklapaju i u starinske i u moderne građevine, pridonoseći povećanju zelenih površina, a time i pročišćavanju zraka te njegovu obogaćivanju kisikom. Evo kako možete napraviti zeleni krov i od kojih biljaka
Stanište ptica i insekata
Krovovi su se stoljećima mijenjali izvedbom i materijalima – od pruća, trstike, zemlje, slame i crijepa do suvremenih materijala upotpunjenih raznim vrstama izolacije, pa čak i solarnim panelima. Svi imaju prednosti i nedostatke, a danas se teži sigurnosti, funkcionalnosti, trajnosti, ali i ekološkoj prihvatljivosti. Kvalitetan krov štiti od oborina, sunca, hladnoće, vrućine i vjetra, ali i od raznih plinova, požara, buke i prašine.
Zeleni krovovi možda djeluju poput novotarije, ali istodobno imaju i neodoljiv rustikalan izgled i sve navedene odlike, prikladni su i predivno se uklapaju u suvremeni, kao i starinski dizajn zgrada, kuća i okućnica. To je oživljena i osuvremenjena stara zamisao da prije svega treba omogućiti povećanje ukupnih zelenih površina, a time i pročišćavanje zagađenog zraka te njegovo obogaćivanje kisikom.
Pri tome zeleni krovovi štede energiju (manja je potreba za grijanjem i rashlađivanjem prostora), umanjuju zagrijavanje urbanih naselja te upijaju prilično velik dio oborina, a višak se može prikupljati za zalijevanje vrta jer je takva voda prolaskom kroz sloj zemlje i korijenja djelomično pročišćena. Zeleni krovovi pogodno su stanište mnogih ptica i insekata, osobito pčela.
Praksa u svijetu
U svijetu su u mnogim državama takvi krovovi omiljeni, osobito u skandinavskim zemljama, Islandu, Belgiji, Irskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Australiji, SAD-u i Kanadi. Toronto ima dugogodišnju praksu zelenih krovova na stambenim i industrijskim zgradama, a Francuska je čak donijela zakon prema kojemu sve nove zgrade u komercijalnim dijelovima gradova na krovovima moraju imati biljke i/ili solarne panele.
U Hrvatskoj je ta praksa tek u povoju, no svakako bi bila zanimljiva u segmentu turizma, gospodarstva, ali i školstva te zdravstva, jer osim uljepšavanja prostora takve površine mogu poslužiti u svrhu obrazovanja i rekreacije.
Vrtovi na krovu
Dvije su osnovne skupine zelenih krovova:
Ekstenzivni zeleni krovovi služe kao ukras i izolacija te obično nemaju debeo sloj zemlje. Na njima rastu otporne biljke kojima nije potrebna posebna njega, samo povremeno zalijevanje za velikih suša.
Intenzivni zeleni krovovi zahtijevaju njegu jer na njima se može uzgajati raznovrsno ukrasno i korisno bilje (minijaturne voćke, povrće i začini); oni se obično izvode na ravnim površinama i imaju deblji sloj zemlje. Njegujemo ih poput svih ostalih vrtova, uz ponešto češća zalijevanja i prihranu.
Posve ravne i manje ili više zakošene krovove možemo ozelenjeti na zgradama, kućama, garažama, terasama, balkonima, pa čak i na vrtnim i psećim kućicama. Pri izradi je važna dovoljno čvrsta konstrukcija. Na postojećim krovovima sloj zemlje prilagodit ćemo čvrstoći konstrukcije, a nismo li sigurni, dodat ćemo ojačanja ili načiniti krov s travom i niskim, otpornim trajnicama ili se obratiti stručnjacima. Trave i trajnice iznimno otporne na sušu trebaju samo od 5 do 20 centimetara debeo sloj zemlje, a veći i srednje visoki grmovi i manja stabla čak i 120 centimetara zemlje.
Zemlja kojom se prekriva krov za uzgoj biljaka treba biti hranjiva, ali i sadržavati čestice gline kako bi za sušna vremena zadržavala vlagu i pijesak radi ocjeđivanja. Ima li krov veći nagib, treba postaviti vodoravne zapreke u obliku letvi ili dasaka koje će spriječiti proklizavanje zemlje i biljaka za jačih oborina. Svaki krov mora na rubovima imati nagib i kanaliće ili otvore, a prema potrebi i oluke za otjecanje vode.
To je osobito važno na ravnim krovovima da se voda ne bi zadržavala i štetila biljkama. Izradu zahtjevnih i intenzivnih vrtova trebali bismo prepustiti stručnjacima. Podloga mora biti posve nepropusna – osim bitumena, na betonskim površinama polažu se kvalitetne poliesterske folije te čak i folije s udubljenjima koje zadržavaju manje količine vode potrebne biljkama. Sa strane trebaju biti držači za zemlju u obliku zidića, od lima ili dasaka.
Na niskim, zasjenjenim i vlažnim mjestima uspijevat će mnoge vrste paprati i mahovina, a s vremenom se mogu pojaviti neke vrste saprofitnih gljiva.
Lijepi i korisni
Kada su krovovi izloženi suncu, jako zakošeni i nepristupačni za zalijevanje, odabiremo najotpornije biljke poput raznih vrsta trava i rodove čuvarkuća (Sempervivum sp.), kamenika (Saxifraga sp.), babosvilki (Armeria sp.), puzavih ivica (Ajuga sp.) i žednjaka (Sedum sp.). Dobro će uspijevati i začinsko bilje poput majčine dušice ili timijana (Thymus sp.), katkada vlasca i češnjaka (Allium sp.).
Možemo i jednostavno dopustiti da priroda učini svoje; isprva posijemo travu i/ili posadimo neke biljke, a s vremenom vjetar može donijeti mnoštvo sjemenki i obradovati nas mnogobrojnim samoniklim biljem koje će uživati na našem krovu, što će dodatno privući pčele i leptire. piše
