U sjeni straha o padu kreditnog rejtinga i rastu stranih investicija nalaze se životi onih koji više nemaju što izgubiti osim života.
Više od 400 tisuća Hrvata ne može živjeti bez pomoći.
Hrvatskim selima i gradovima u ovom trenutku službeno luta najmanje 1280 skitnica od čega je, vjerovali ili ne, čak 828 djece, 276 prosjaka i gotovo sto od državnih centara za skrb registriranih prostitutki. Ovo je tek vršak ledenoga brijega s više od 400 tisuća službenih domaćih jadnika koji zbog raznoraznih razloga ne mogu sami kroz život, bez pomoći drugih.
U situaciji dok svijet rješava globalne probleme financijske krize, Europa pokušava spasiti euro i osigurati prosperitet svojim građanima, od nove hrvatske vlade očekuje se da zaustavi, ne samo gospodarsku i moralnu eroziju, već da se pobrine i za svoje građane koji žive na sirotinjskoj margini i oslanjaju se na 113 centara za socijalnu skrb.
Dakle, svaki deseti stanovnik ove zemlje počinje dan s takvim teretom na plećima. Među njima je gotovo 81,5 tisuća maloljetnika. Više od 84 tisuće Hrvata ili svaki četvrti punoljetni korisnik nekog oblika socijalne skrbi star je između 22 godine i 39 godina. Njih više od 111 tisuća su u zreloj dobi, tj. između 40 i 65 godina, a gotovo 75 tisuća čine starci od 65 do 80 godina.
Čak 24 tisuće starijih od 85 godina nalazi se u društvu onih kojima država nastoji pomoći. To je respektabilna armija ljudi koji su se našli na dnu jer su ostali bez posla i prihoda, roditelja, zdravlja, postali žrtve nasilja, nisu se snašli u društvu, pa su se prepustili alkoholu, drogi, skitnji, prosjačenju, prostituciji…
To je kategorija ljudi o kojoj mora brinuti svaka socijalne država, bez obzira na to more li je veće ili manje gospodarske i financijske nevolje. Zagrebemo li dublje po toj tamnijoj strani hrvatske zbilje, dolazimo do poražavajućih rezultata. U našoj zemlji danas je evidentirano gotovo 11 tisuća djece koja su zanemarena ili zlostavljana od roditelja. Njih gotovo 18 tisuća našlo se na popisu socijalno ugroženih jer im roditelji nemaju novca.
Kada su u pitanju odrasli koji najmanje dva puta godišnje pokucaju na vrata socijalne skrbi, svaki četvrti je prisiljen na to jer si ne može osigurati egzistenciju zato što ima neko tjelesno ili mentalno oštećenje. Njih više od 130 tisuća jednostavno nema dovoljno novca za život, a 6,5 tisuća traži pomoć od države jer živi u teškim stambenim prilikama ili uopće nema krova nad glavom.
To su ljudi koji ne sanjaju karijeru, nemaju velike snove niti planove, ne brine ih što Sarkozy i Merkel ne uspijevaju pronaći formulu za spas euro-zone ili tko će sutra biti na čelu HDZ-a. S druge, pak, strane, to je sloj ljudi koji vapi za socijalnom državom u kojoj neće biti poniženi i obespravljeni zato što su bolesni, stari, nemoćni, nemaju krova nad glavom ili sve to skupa.
To su ljudi o čijem će životu voditi računa i nova hrvatska vlast koja će, spašavajući kreditni rejting države, tražeći formulu za ekonomski održiv proračun, morati imati dovoljno senzibiliteta i za njih.
– Ni u snu nisam mogao pomisliti da ću se jednoga dana naći s ove strane. Moja životna priča mogla bi biti dobra podloga za socijalnu dramu. Imao sam dobar posao, krov nad glavom, uredan život. A onda sam prvo ostao bez supruge, firma mi je završila u stečaju, a ja bez posla. Prestao sam banci otplaćivati kredite i završio na ulici. Sve to sam “začinio” alkoholom i više ne vidim svjetlo na kraju tunela – kaže nam Z.S. iz Šibenika kojemu, kako kaže, uza sve te muke ne trebaju i reflektori javnosti.
Nažalost, službene državne statistike tek dijelom otkrivaju ovu mračnu stranu hrvatske zbilje. Njima bi trebalo pridodati i podatke karitativnih organizacija. Nažalost, nitko u zemlji to ne objedinjuje da bi se stvorila potpuna slika.
– Siromaštvo je težak problem. Na šibenskom području mi u ovom trenutku imamo gotovo 130 volontera Caritasa koji svakodnevno pružaju pomoć ljudima u nevolji. U ovdašnjoj pučkoj kuhinji dnevno pripremimo 150 obroka, te mjesečno podijelimo oko stotinjak paketa pomoći onim obiteljima kojima je takva pomoć najpotrebnija. Slično je i u Kninu – kaže don Marinko Mlakić, ravnatelj Caritasa u Šibeniku, koji ističe da broj onih kojima je potrebna pomoć stalno raste. piše-više