Ispovjest skromne bake Ljubice (84), država je proglasila prevaranticom. ‘Ima dana kada sin i ja nemamo za kruh, a kamoli 53.000 kn da vratimo državi’. Nepokretna baka Ljubica Trnanić (84) iz Cabuna pokraj Virovitice, koja živi u kućici bez tekuće vode zajedno s radno nesposobnim i bolesnim sinom Damirom, državi treba vratiti 53.000 kune uvećano za kamate i 2000 kuna sudskih troškova jer je, prema rješenju nadležnog Centra za socijalnu skrb Virovitica, proteklih deset godina na prijevaru primala doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 500 kuna na mjesec!
Riječ je o evidentno siromašnoj starici koja je 2006. godine sa svojom kćeri potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim je kćeri ostavila svoju kućicu. Prema aktualnom Zakonu o socijalnoj skrbi, osobe koje imaju potpisan ugovor o doživotnom uzdržavanju nemaju pravo na doplatak za pomoć i njegu.
– Da su mi barem to rekli, ne bih ni dinara uzela od njih. Nitko me na to nije upozorio. Pa gdje bih ja našla 53.000 kuna? Da sve okrenem, ne mogu skupiti 1000 kuna. Otkad se probudim mislim samo na njih i otkud ću im sve to vratiti – rekla nam je baka Ljubica koja je već 10 godina gotovo nepokretna, a posljednje dvije nije ustala iz kreveta.
– Sin i ja živimo od moje obiteljske mirovine koja iznosi 1800 kuna i njegovih 920 kuna socijalne pomoći, a sada se od nas traži novac o kojem možemo samo sanjati. Pa, ima dana kada nemamo za kruh, a kamoli 50-60 tisuća kuna da vratimo državi – kaže gospođa Ljubica.
Nije skrivala ugovor
Ne samo da je socijalna služba svih ovih godina nije upozorila na propust, nego joj je uredno isplaćivala doplatak sve do sada, iako baka, kaže njezina odvjetnica Nataša Ružička, ni od koga nije skrivala da je sklopila ugovor.
– Zanimljivo je da, prema zakonu koji je bio na snazi 2006. godine, uopće nije bilo propisano da doplatak ne mogu primati osobe koje sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju. To je na snagu stupilo tek 2012. godine. Svakako ćemo u sudskom postupku osporavati ovaj iznos, a postavit ćemo i pitanje zašto socijalne službe nisu upozorile gospođu Ljubicu i na propust i na sve opcije, pa i na mogućnost otpisa duga, s obzirom na njezinu tešku materijalnu situaciju – kaže odvjetnica.
Odbili su joj žalbu
Gospođa Ljubica prvo je rješenje kojim joj se ukida doplatak primila tijekom 2013. godine, kad je Ministarstvo socijalne politike provodilo velliku reviziju svih prava. Žalila se, a krajem prošle godine Ministarstvo je odbilo njezinu žalbu. Budući da baka nije mogla platiti dug, Ministarstvo je od Općinskog državnog odvjetništva zatražilo naplatu tražbine.
Iz Ministarstva poručuju da ispituju slučaj i mogućnosti koje su im na raspolaganju, a nadležni Centar za socijalnu skrb priopćio je da je, sukladno zakonu, “korisnik dužan obavijestiti centar o svakoj promjeni koja utječe na primanje prava” – čak i kad je riječ o 84-godišnjoj baki koja nije mogla znati da se samo u protekle četiri godine zakon promijenio četiri puta, kao i uvjeti za naknade.
– Ovakvih će slučajeva biti sve više – kaže naš dobro upućeni sugovornik iz Ministarstva socijalne politike. Naime, tijekom revizije prava veliki je broj osoba ostao bez pomoći, ne uvijek opravdano. Bivša ministrica Milanka Opačić pohvalila se da je samo među primateljima socijalne pomoći pronašla 25.000 prevaranata i tako uštedjela čak 70 milijuna kuna.
– No, najviše jedna petina od tog broja može se smatrati prevarantima. U ostatku slučajeva bila je riječ o osobama koje jedva preživljavaju, a koje doista nisu znale da, primjerice, centru moraju prijaviti da primaju porodiljnu naknadu jer za to vrijeme gube socijalnu pomoć – kaže naš sugovornik.
Uvjeti za primanje prava iznimno su rigorozni: osoba ne smije posjedovati ništa, osim stana u kojem živi, ne smije imati nikakvih prihoda niti ušteđevine, a ako prima bilo kakav prihod ili naknadu, makar jednokratnu ili privremenu, pomoć joj se ukida ili umanjuje.
Nije jedini slučaj
Najviše je osoba koje su gubile pravo jer su radile u sezoni. Niz je primjera višečlanih obitelji koje su gubile pravo jer bi im koje od djece radilo na moru tijekom sezone: djeca nisu radila na crno, nego preko učeničkog servisa. Prisjeća se primjera djeda koji je trebao vratiti novac državi jer je primao socijalnu pomoć i na ime pokojne supruge.
– Djedu je bilo 89 godina. Nije imao pojma da je socijalna pomoć i za njega i za ženu. Kad je dobio rješenje da mora vratiti razliku, govorio je socijalnim radnicima: pa nisam skrivao da mi je žena umrla, zašto mi niste smanjili pomoć – kaže naš sugovornik iz Ministarstva socijalne politike.
Građane bi trebalo obavijestiti
Nepoznavanje zakona ne abolira počinitelja, no kad su u pitanju socijalni slučajevi, socijalna služba – koja dobro zna da se radi o osobama u teškom materijalnom i zdravstvenom stanju, slabog obrazovanja, često i s teškoćama – morala bi uložiti dodatni napor barem da ih obavijesti o novim obavezama prije nego što im pošalje na naplatu za njih nedostižnih – 53.000 kuna. piše
