Proživjela je dva svjetska rata i šest različitih država: U kojoj državi je bilo najbolje? Ne znan, nisan ti ja to pratila.
Kod Perića na kućnom broju 24 u Kotlenicama je bilo veselo – baka Anđa proslavila je svoj 107. rođendan. Velika brojka, slaže se s nama slavljenica, čak je i nju iznenadila. Malo zaboravlja, a na rođendan su je podsjetili sin Vlade i nevista Iva koji s njom žive posljednjih sedam godina, nakon operacije kuka. Ni doktor tada nije mogao vjerovati da operira kuk star 100 godina, kaže sin Vlade i dodaje: “Ali smo mu rekli, živit će baba još… ne brini se”.
Kako je rekao – tako je i bilo. Živa je i sedam godina nakon, Anđa Perić koja još na nogama, uz pomoć hodalice, polako stiže do svoje omiljene drvene stolice koju su joj smjestili na čelo slavljeničkog stola u dvoru kuće.
– Troje dice iman, Milu, Vladu i Anu, a rodila san šestero. Troje nije priživilo. Al zato iman četvero unučadi i četvero praunučadi – veli Anđa koja je udovica posljednjih 30 godina.
Cijeli život teško je radila, svaki dan bi do Sinjskog polja, više od 25 kilometara, išla pješice s bremenom na ramenima. Kukuruze i krumpire su u polju sadili, a cijeli život su i životinje držali.
Kakav je osjećaj proslaviti 107. rođendan, pitamo baku, koja nam mudro i još uvijek jako suvislo odgovara.
– Ja te godine ne osićan. Kad je 107 došlo, ne znan, nisan ti se, dite moje, ni ja tome nadala. Ali opet ti one iđu, godina po godina. I to je sve volja dragog Boga – pobožno će Anđa, koja se za zdravlje i obitelj moli po cijele dane.
Donedavno je voljela gledati televiziju, sada više ne može, ali joj sin Vlade prenosi novosti.
Bako, znate li tko nam je predsjednica?
– Ko, presjednica?! Ne znan ti… Ali znaden za Vranu Tuđmana… Eeee, njega ti znaden – kaže najstarija baka u Kotlenicama, županiji, a najvjerojatnije i u cijeloj zemlji. Koja je formula dugovječnosti, Anđa nam nije znala reći, možda je tajna u tome što nije išla u školu, ne zna pisati ni čitati pa nije imala stresa u životu.
A da se po “rađi” računalo, kaže nam slavljenica, ne bi ona sigurno ovoliko doživjela.
– Nisan ti se ja čuvala rađe. Bog me stvorija tako da živin ovoliko. I ja san ti se iznenadila što toliko moran živit – veli Anđa, na što nevista Iva dobacuje da baka ima i dugovječnog brata Marina koji je napunio 95 godina. A spominju nam i dvije daljnje rodice koje su premašile devedesetu godinu.
Osim što je najvjerojatnije najstarija Hrvatica, Anđa je i Hajdukova vršnjakinja, kažu nam sin i nevista. To je puno važnije, kažu kroz smijeh.
– Čujen ja za Hajduka, ali slabo znaden o tome. Ne znan da smo isti godina. Ako mi kogod ne kaže, to onda ja ni ne znan – odgovara nam baka koja je 2010. godine, prije operacije kuka, posljednji put izašla iz sela. Sad s hodalicom napravi đir oko kuće, a da ukućani imaju malo više slobodnog vremena, veli nam, pa je uzmu pod ruku, prošetala bi ona i do po sela.
Lijekove ne pije. Pa čak ni one za tlak ili šećer, potvrđuje nam sin.
Je li možda u spizi tajna dugog života?
– Ma kakva spiza. Marendali bi kako bi se trenili – digod kruva i sira, kruva i mlika, a digod i suva kruva. Nije uvik bilo jednako za ist. Sve san ti ila, i kruv i puru i mesa – veli Anđa, koja sad u stare dane, otkriva nam sin Vlade, voli jest mesa i slatkoga.
Međutim, u hrani uopće nije izbirljiva, jedino je važno da ima vina na stolu.
– Crno vino voli i bokal uvik mora bit na stolu. Ona ga popije u tri dana, govori nam sin.
Da baka voli slatko, znao je i župan Blaženko Boban, koji je na proslavu rođendana donio košaru punu slatkiša. Bilo je tog dana u prijepodnevnim satima u dvoru puno prijatelja, rodbine, političara i općinara i svi su se okupili te kratko osladili u čast troznamenkastog rođendana najstarije Kotleničanke koja je proživjela dva svjetska rata, živjela u šest država i promijenila brojne vlasti.
– Pantin još kad je ocu došlo pismo za ić u rat i kad smo ga čekali da dođe kući – kazuje nam misleći na Prvi svjetski rat zbog kojeg joj još zna zasuziti oko.
U kojoj državi joj je bilo najbolje živjeti, nije nam znala odgovoriti jer, kaže, nije pratila to. Bilo je i boljih i gorih dana, ali zato na pitanje voli li kad joj dođu novinari, odgovara ko iz rukava.
– Tačno da volin. Ko ne bi volija vakve ljude oko sebe. Lipo ste me baš došli vidit – veselo nam odgovara slavljenica Anđa, koju smo pozdravili s “vidimo se sljedeće godine”.
Najstarija u Hrvatskoj?
– Ja nisan čula da ima ijedna starija od mene. A šta ja znan po svitu šta je… – kratko će slavljenica Anđa. piše
