Proizvodnja je u prijelaznom razdoblju i dogodine bi Cvjetkovići za svoju lavandu trebali dobiti ekološki certifikat.
Bio je to “klik” u glavi i sad joj je žao što se nije dogodio i ranije, a ne nakon što je u klimatiziranom uredu krcatom računalima radila 37 godina, ne znajući prži li napolju sunce ili pada snijeg. Promišljala je čime će se baviti kad ode u mirovinu i dvije godine prije nego što je zatvorila poglavlje svijeta financija u kojemu je živjela već je bila smislila kako će sljedeće poglavlje njezina života biti ljubičasta polja.
Proučavali kulture
Ne treba ni spominjati da je okolina bila sumnjičava, pa i suprug je bio zatečen. Ali ona je odlučila slijediti intuiciju zbog koje se sada njihovim domom u Bjelovaru širi opojni miris lavande. Šezdesetogodišnja Ivkica Cvjetković svoju je viziju provela u djelo.
– Umirovljenici miruju, a mi smo u penziji pa radimo – dobacuje njezin suprug Nenad.
– Kako se bližila mirovina, postajali smo svjesni da je ne želimo provesti kukajući kako je mala te postati teret djeci. Nismo tip ljudi koji će samo sjediti doma, oduvijek smo nešto radili i nije u našoj prirodi sjediti prekriženih ruku. Najduže je trajao odabir kulture. Proučavali smo svašta – od češnjaka, aronije, bundeva, borova… ali nekako me najviše privlačila lavanda. Ukućani su me malo čudno gledali. Lavanda… U Bjelovaru? Pa mi ne znamo ništa o toj kulturi koja raste uz more. I još je zasaditi na tako velikoj površini, u kraju gdje prevladavaju stare kulture…
Kad smo te male sadnice posadili na veliko polje, i ja sam se malo zagledala. Ali danas znam da sam ispravno postupila – zadovoljna je Ivkica Cvjetković.Lavandin budrovku – hibrid dobiven prirodnim križanjem uskolisne i širokolisne lavande – prije tri godine posadili su na pola hektara, lani je bio posađen još jedan hektar, a sada pod lavandom Cvjetkovići imaju 2,41 hektar zemljišta. Sljedeće godine – kada se zaokruži trogodišnji proizvodni ciklus od sadnje do branja cvjetova – ta bi se tri polja trebala spojiti u jednu mirisnu modru rijeku. Proizvodnja je u prijelaznom razdoblju i dogodine bi Cvjetkovići za svoju lavandu trebali dobiti ekološki certifikat.
– Ponekad mislim da upravo zbog lavande nemam problema sa zdravljem. Ona je ta koja mi puni baterije i vraća mladost – kaže Ivkica.Obitelj Cvjetković sadnju lavande započela je vlastitim sredstvima. Imali su zemlju koja je u Ivkičinoj obitelji generacijama. Njezini su roditelji bili poljoprivrednici i ovdje, nadomak središta Bjelovara, uzgajali kukuruz i pšenicu. Ostavili su im i traktor koji je radio samo na toj zemlji pa i sa svojih četrdeset godina još uvijek može potegnuti. Prve su sadnice kupili u okolici, sada ih sami proizvode. Posadili su ukupno 13.000 sadnica budrovke. Ima tu posla – poput zalijevanja, plijevljenja, okopavanja, košnje… A sve je vezano uz vremenske (ne)prilike. No Cvjetkovići su dobro organizirani, sada su se već uhodali i znaju tko je u čemu vještiji.Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu osnovanom 2013. godine roditeljima pomažu kći Nikolina i njezin dečko. Oni žive u Zagrebu, Nikolina je završila ekonomiju i radi u banci, ali redoviti su u polju. I ne samo to. Zbog lavande je počela šivati na stroju koji joj je djed kupio kada se rodila, a do lani nije bila ni posegnula za njim.
Sad šije ukrasne vrećice za cvjetove lavande, ima ih u obliku muffina, srca, tu su i jastučići… Izgleda to vrlo lijepo i drukčije od standardnih “pakiranja” lavande. Dio je asortimana sama dizajnirala, a pomogla joj je i prijateljica.
– Kad se lani primila mašine, pitala me kako uvući iglu – govori Ivkica pokazujući mirisne paketiće koje je napravila njezina kći.Obitelj uglavnom na veliko prodaje cvijet lavande, a u destileriji u okolici naprave ulje i hidrolat.
– Lavandu žanjemo ručno, srpovima, pa je vozimo na preradu. S jedne strane kotla izlazi ulje, s druge hidrolat – kaže Nikolina.– Lijep je to posao, ali ga mora raditi onaj tko ga voli. Ne možeš ga gledati kroz zaradu jer je neće biti četiri-pet godina. Mi ćemo prihode ulagati u proizvodnju. Osim što prodajemo na veliko, naši se proizvodi – vrećice, ulje, hidrolati i sapuni – mogu naći u suvenirnicama i hotelima. Spremni smo se dalje razvijati, povećati površine pod lavandom, posaditi i druge vrste poput lavandule angustifolije, praviti balzame za usne, sol, sapune…
Nagodinu ćemo morati nekoga zaposliti na OPG-u. Koliko god smo svi ponekad poželjeli naći se u koži “sam svoj šef”, nije to baš uvijek tako jednostavno. Često slušam mlade ljude koji su puni ideja, ali ne i strpljenja pa traže prečace na putu k uspjehu. Čini mi se da smo mi, starije generacije, strpljiviji i naučeni da treba uložiti puno rada i truda kako bi se postigao uspjeh – tumači Ivkica dok kroz dvorište koračamo u polje, a oko naših se nogu motaju ljubimci Cvjetkovićevih – Tara i Rea.
Vjerujte u sebe
– Treba 45 dana da se biljka zakorijeni. Razmaci između redova su dva metra, a između sadnica 80 centimetara – zastaje pokraj pravilno oblikovanih grmova koje će na ljeto žeti.Kako uzgojiti lavandu u Bjelovaru, Cvjetkovići su učili od ljudi koji se uzgojem lavande bave, na internetu i vlastitim iskustvima. Službene informacije, savjetovanja ili predavanja u organizaciji države o uzgoju lavande nisu otkrili. Na prvome su se polju najviše namučili, sada je sve puno lakše.
– Svima koji započinju nešto svoje savjetujem da vjeruju u sebe, prouče tržište i svoju ciljanu nišu, poslušaju i prime savjet, ali neka se prije svega vode svojim radom, znanjem, upornošću i intuicijom. Ne dopustite da vas drugi pokolebaju samo zato što od stabla ne vide šumu – poručuje Ivkica Cvjetković. piše
