Sve osim interventnog tima pojedinačni su i privremeni pokušaji rješavanja problema.
Većini Zagrepčana koji žive u stanovima smetaju pauci, muhe i komarci koji se znaju naći u njihovu životnom prostoru.
No nekima, posebice onima na rubu grada, postala je gotovo svakodnevna ne samo bitka s paucima već i s malo većim životinjama. Oni se u vlastitoj kući znaju susresti i s divljim svinjama. A i srne su se znale sakriti u kadu. Slučajevi su to o kojima pričaju stanovnici podsljemenskog kraja, a i u drugim dijelovima grada sve su češći susreti s divljim vrstama. Problem je to s kojim se susreću i u drugim europskim te svjetskim gradovima. Razlog je širenje gradova u njihova donedavna staništa. S druge strane, zakon brani bilo kakav odstrel u naseljenom mjestu, zbog čega se divljač pretjerano množi pa možemo očekivati još češće susrete s divljači.
Istovremeno, dio zakona koji govori o nadležnosti, odnosno o tome što je čija zadaća, nedorečen je pa službe često “prebacuju lopticu” jedne na druge.
Jedino što građani mogu poduzeti, savjetuju stručnjaci, jest uzmaknuti kad do susreta dođe. Znači, ne dirati divlje životinje, ne ih tjerati štapom, ne bacati na njih kamenje, ne vikati na njih, već se samo udaljiti bez riječi. Životinje u pravilu ne napadaju i bitno je samo ne ih ugrožavati. Morat ćemo naučiti živjeti s njima dok ne oforme interventni tim, o kojem se u Gradu Zagrebu govori. Tim po uzoru na onaj u Beču činit će stručnjaci obučeni za rješavanje slučajeva ulaska životinja u naseljena područja. Znat će upotrebljavati laso, mreže, puške za uspavljivanje i sve oruđe koje će dopuštati zakon. Interventni tim nisu samo Bečani uočili kao rješenje problema, policija za životinje postoji i u gradovima diljem Amerike. Dok njega ne dočekamo, treba slušati stručnjake.
Sve ostalo su pojedinačni i privremeni pokušaji rješavanja problema, poput sokola koji će tjerati brojne vrane. To neće riješiti problem vrana na području cijelog grada. One će samo iz jednog kvarta odletjeti u drugi…• piše
