Dok stvara – čovjek živi

U 98. godini objavio desetu knjigu i – planira još dvije.

Moj je životni moto: čovjek živi dok radi ili nešto stvara! A ja sam za svoga života puno podataka prikupio iz mnogih područja i sad ih objavljujem-objašnjava svoje motive Ante Dragić, koji je u 98. godini upravo objavio svoju desetu samostalnu knjigu “Pomorsko gospodarstvo Hrvatske XX. stoljeća”.

Riječ je o svojevrsnoj kompilaciji, ali i jedinstvenom pothvatu, jer se na jednom mjestu nalaze podaci o brodogradilištima, brodskim kompanijama, brodovima i školovanju kadrova za pomorstvo od Umaga do Konavala, vrijednom priručniku za sve koji žive od mora. Recenzent knjige, dr. Ivan Strgačić, kaže da se kroz nju svjedoči o značenju pomorstva, ali se može osjetiti i tuga zbog nazadovanja ovog segmenta gospodarstva posljednjih desetljeća.

Kriza je jer vlada neznanje

– Kriza je na svim gospodarskim područjima, evo čak sam morao biti izdavač knjige. Zbog toga sam ovu knjigu morao smanjiti s više od 500 planiranih stranica na 230. A meni je ipak pomalo smiješno da se u Hrvatskoj moglo stvoriti silno bogatstvo koje je rasprodano i kojim se sada ne zna upravljati. Kriza je kod nas jer vlada neznanje, ovi koji odlučuju su prestrašeni snagom svjetskog kapitala. Ne pušta se stručnim ljudima da rade, a vani je kriza jer vlada pohlepa-ocjenjuje Dragić.

U svom dugom životu, rođen je na Svetog Antu 1915. godine, barba Ante je svašta prošao. Od običnog ribara iz siromašnog Savra s Dugog otoka, do povjerenika za ribarstvo Dalmacije i brojnih dužnosti u gospodarstvu. U mirovini je od 1970. godine, no ne miruje. Gotovo svaki dan ode do Znanstvene knjižnice, čita mnoštvo novina i publikacija, skuplja materijale, ali ode i na kavu s poznanicima, prošeta po rivi. Vitalnosti mu pomaže, ne samo intelektualni rad, nego i činjenica da do svog stana usred zadarskog Poluotoka ima čak 93 stube, koje prođe bar dva puta dnevno.

– Mislim da sam sad najstariji stanovnik Poluotoka koji se može vidjeti na ulicama, možda ima još netko stariji, ali ne ide vani – kaže barba Ante. Njegova supruga Olgica kaže kako ga se i sada teško može nagovoriti da miruje, nekad i do kasno noću radi na svojoj “olivettici”, za koju je prije trideset godina dao cijelu jednu mirovinu.
– Kako dugo živjeti, pitate. Nema tu nekog posebnog recepta, osim umjerene prehrane i dosta kretanja. Sve je u biti individualno – kaže Dragić, koji se nada da će postati i šukundjed ako mu se najstariji od sedam praunučadi malo požuri.

Državnom arhivu dao 1420 kartica o svom Savru

U deset dosad objavljenih knjiga, Dragić se bavio temama vezanim uz zadarske otoke, more i gospodarstvo. Samo na knjizi o stanovništvu zadarskih otoka radio je desetak godina, podatke vadio iz čak 670 matičnih knjiga, obišao državne arhive u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Pazinu i Rijeci. I tako za sve knjige o ribarstvu, zadrugarstvu, o gospodarskoj obnovi Zadra, o izbjeglištvu u El Shattu… A još je dosta toga ostalo Državnom arhivu u Zadru ostavio je prikupljenih 1420 kartica o povijesti njegova Savra. A nada se, ako se nađe izdavač, da će uspjeti izdati bar još dvije knjige, o elektrifikaciji Zadra i zadarskih otoka (“Od ujenice do sijalice”), te o životu na otocima između dva svjetska rata.