Usklađivanje ili indeksacija mirovina način je održavanja njihove realne vrijednosti, kako zbog očuvanja standarda umirovljenika, tako i radi sprječavanja siromaštva i socijalne isključenosti. Ok, netko treći će reći da je pravi cilj čuvanje kupovne moći rastućeg dijela stanovništva – starijih osoba, koje čine više od 20 posto stanovništva Hrvatske. Kako će se obrazložiti potreba za usklađivanjem mirovina je irelevantno pred činjenicom da nema zemlje koja nema propisani model njihove indeksacije.
Kakve to modele koriste europske zemlje? Uglavnom je riječ o potrošačkom indeksu, plaćama ili bruto društvenom proizvodu, odnosno njihovoj mješavini u različitim varijantama. U Hrvatskoj je godinama bila na snazi tzv. švicarska formula (50 posto rasta plaća i 50 posto rasta cijena), no ona je proizvodila godišnje najmanje jedan posto pada realne vrijednosti mirovina. U deset godina švicarske formule, deset posto niže mirovine! Onda je Mrsić u svojem laboratoriju skuhao novu formulu i do kraja dotukao penzije.
Prvi mirovinski stup, državni, javni, u pravilu je jedini koji ima sigurnosne mehanizme, za razliku od drugog ili trećeg stupa. Tako je i kod nas.
Takav oblik zaštite mirovina od inflacije i drugih mogućih rizika mjeri se u pravilu njihovim udjelom u bruto plaći, no kod nas je uvriježeno mjerenje udjelom u neto plaći. A sad da vidimo gdje smo danas. I tko nas je i koliko volio.
Prosječna mirovina 3. siječnja 2000., kad na vlast dospio SDP s partnerima, iznosila je 1.348 kuna, a njezin udjel u prosječnoj plaći je (3.326 kn) iznosio je 40,5 posto. Kad je SDP izgubio izbore 23. studenoga 2003. udjel mirovine (1.720 kn) u prosječnoj plaći (3.940 kn) iznosio je 43,7 posto.
No, kad 4. prosinca HDZ gubi vlast, prosječna mirovina iznosi 2,151 kn, a njezin udjel u prosječnoj neto plaći od 5.493 kn iznosi samo 39,2 posto. Trebala su im dva mandata da pokažu kako ih baš briga za penziće. Tome je svakako pridonijela premijerka Kosor koja je 2010. i 2011. ukinula usklađivanje mirovina.
Kukuriku koalicija je preuzela vesla hrvatske poljuljane barke i veslala s ponešto manje štete po umirovljenike no prethodnici, dok se nije Mrsić domislio, bez dovoljno pripreme i simulacija, uvesti Frankenstein formulu za usklađivanje mirovina, kojom su svoj plov završili 8. studenog 2015. godine, ostavivši mješavini HDZ-a i čudnih domoljuba udjel mirovine (2.242 kn) u plaći (5.855 kn) od samo 38,3 posto.
I sad nam eto i njihovog učinka. Upravo će se u rujnu ove godine „uskladiti” mirovine za 0,35 posto, i to zahvaljujući rastu plaća za 1,7 posto u odnosu na drugo polugodište prošle godine. Da nisu otišli, tko zna što bi nam slijedilo, unatoč rastu BDP-a i probujalom optimizmu netom otišlih tehničara. Tako dobivamo 8 kuna kako bismo si kupili sanjaricu.
Čini se da mi, 1,2 milijuna suvišnih građana, predstavljamo teret proračunu. Veli Plenković da pojedemo čak 16 milijardi kuna godišnje iz proračuna jer se prikupi samo 20 milijardi iz doprinosa, a ne kaže da bi bilo puno više da njegov HDZ-ovski ministar financija Božidar Pr- ka nije devedesetih godina uvezao drugi mirovinski stup iz Čilea i smanjio mirovinski doprinos sa 20 na 15 posto, pa je tako najmanji u EU. I dok se u ovom trenutku u Čileu upravo raspadaju privatni mirovinski fondovi, a stotine tisuća građana demonstriraju po ulicama i trgovinama, mi ćemo birati ideološke obrasce iz prošlosti. Kao da nismo 1,2 milijuna birača s punim pravom glasa. Kao da smo zalutali u ovu zemlju koja nas previše ne voli. I tako nam starost po receptu političke elite stvara više bora na duši no na licu, jer stara i siromaha najmanje vole. A mi smo to oboje.
Piše: Jasna A. Petrović
