Znanstvenike zabrinuli frapantni rezultati istraživanja, uvjereni su: ‘Prijeti nam ekološki armagedon!’
Baš kao u gotovo svakom filmu katastrofe, prvi znaci nadolazeće propasti djeluju savršeno obično.
Netko u prolazu spomene kako tijekom vožnje autoputom vjetroban više ne bude prepun zgniječenih insekata kao što se to prije redovito događalo.
To slučajno čuje znanstvenik i primjedba ga zainteresira. U ovome slučaju radi se o nizozemskom ekologu Casparu Hallmannu koji je odlučio istražiti o čemu se radi. Ono što je otkrio predstavlja alarmatnu globalnu prijetnju koju je nazvao ‘fenomen vjetrobranskog stakla’, piše Daily Mail.
Znatno smanjenje broja insekata
Ono što je inspiriralo Hallmana i njegov tim sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj da krenu u prvo u svijetu istraživanje o broju letećih insekata stvarno je bila anegdota o o čistijim vjetrobranskim staklima.
Rezultati, objavljeni ovog tjedna, ukazuju na to da je broj insekata u Europi pao za tri četvrtine u manje od 30 godine.
A insekti su integralni dio života. Mnogi vrše oprašivanje tako što prebacuju pelud među biljakama te ih tako oplođuju. Drugi služe kao lovci ili lovine ostatku životinjskog carstva, a na kraju se svi raspadaju u organsku tvar.
Insekti predstavljaju dvije trećine životinja na zemlji, a brojna i aktivna populacija buba znak je zdravog planeta, tako da brzo opadanje njihove brojnosti djeluje zlokobno.
Tako profesor Dave Goulson sa Sveučilišta u Sussexu upozorava kako je svijet “na putu prema ekološkom sudnjem danu”.
U jednom trenutku u bližoj budućnosti, kada brojevi insekata padnu ispod još nepoznate ključne količine, biljke će početi umirati neoprašene i bez plodova. I to neće predstavljati problem samo za vrtlare, već i za farmere i velike proizvođače hrane.
Oko 10% svjetske proizvodnje hrane ovisi o oprašivanju koje vrše insekti, a činjenica o značajnom doprinosu insekata ljudskom preživljavanju već je dugo priznata.
Tako je već 1901. belgijski pisac i nobelovac Maurice Maeterlinck upozorio “ako bi pčele nestale s lica zemlje, čovjeku bi preostalo još četiri godine života”.
I dok je dosta toga napisano o opadanju broja pčela zadnjih godina, nova su otkrića opasno upozorenje o realnosti Maererlinckovih predviđanja.
Što je uzrok?
Nizozemski su se znanstvenici fokusirali na 63 prirodna rezervata u Njemačkoj, ali kažu kako se njihovi rezultati mogu primjeniti širom Europe na terene kojima dominira poljoprivreda.
Otkrili su kako do dramatičnog pada dolazi bez obzira na stanište, iskorištavanje zemlje ili vremenske prilike, te im nije jasno što točno stoji iza toga.
Znanstveni dokazi za sada upućuju na neonikotidne insekticide. Ovi novi ubojice insekata koriste sofisticirani oblik kemijskog ratovanja koji zaustavlja rad stanica mozga, što dovodi do paralize i smrti.
Prije 2000. godine neonikotionidne kemikalije bile su praktički nepoznate. No unutar 20 godina postale su najšire korištena vrsta poljoprivrednih insekticida.
I to unatoč činjenici da su dva bitna pitanja ostala neodgovorena: što čine divljim pčelama, i što čine ljudima?
A razloga za brigu definitivno im. Studija iz 2016. koju je napravio dr. Ben Woodcoock iz Oxfordskog centra za ekologiju i hidrologiju, otkrila je kako je korištenje neonikotinoidnih kemikalija na usjevima uljene repice utrostručilo brzinu izumiranja kolonija divljih pčela u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Druga su istraživanja pokazala kako je broj pčelinjih kraljica opao za 85% u područjima gdje se koristila kemikalija neonikotinoid, dok su preživjele kraljice proizvodile upola manje rojeve.
Pčele medarice izložene ovoj kemikaliji pretrpile su strašna moždana oštećenja, te nisu bile u stanju učiti i pamtiti.
“Količina gubitka oprašivača prikazana u nizozemskoj studiji duboko je zabrinjavajuća”, izjavio je dr. Woodcock.
“Od svih insekata na svijetu, samo ih je stotinjak vrsta identificirano kao ključni oprašivači. Radi se o jako malenom broju, a jednom kada ih počnemo gubiti, nema garancije da ćemo ih uspjeti povratiti.”
U slučaju ljudi, malena količina istraživanja učinaka novih pesticida sam je po sebi razlog za zabrinutost. Pokazalo se kako so izloženi raširenoj konzumaciji pesticida kroz voće i povrće, no ne postoji niti jedna medicinska studija koja je proučavala što se događa ljudima koji konzumiraju nove kemikalije.
Moratorij na štetne kemikalije
Postoje samo neki rani dokazi kako djeca ljudi izloženih neonikotinoidnim pesticidima možda imaju povećan rizik od urođenih srčanih defekata, autističkih poremećaja, pa čak i smrtonosnih problema u razvoju mozga, dok je izlaganje odraslih osoba povezano s gubitkom pamćenja i drhtavicom.
Potrebna su velika, pravilno ciljana, istraživanja o utjecaju na ljude.
No proizvođači pesticida tvrde kako oni ne uzrokuju nikakve probleme ljudima, te samo malo ili nimalo štete oprašivačima.
No EU je ipak bila dovoljno zabrinuta da uvede moratorij na tri ključna neonikotinoidna pesticida 2013. godine.
Ranije ove godine švicarski su znanstvenici objavili kako su testirali uzorke meda sa svih strana svijeta, uključujući i Europu, te su u tri četvrtine uzoraka otkrili barem jedan tip neonikotinoidnih pesticida.
Gotovo polovica uzoraka sadržavala je količine neonikotinoida dovoljno visoke da otruju mozgove pčela.
Zašto je europski med još uvijek toliko zagađen s pesticidom zabranjenim prije četiri godine?
Razlog tome je činjenica da, kada se njime zapraši sjemenje, neonekotinoidni pesticid se kroz biljku širi u tlo.
Slijedećeg će se mjeseca odlučivati da li ima dovoljno dokaza za potpunu zabranu neonikotinoida.
Kemikalije nisu jedini uzrok
No čak i ako oprašivači prežive najnoviji val kemijskog razaranja, Dr. Woodcock upozorava kako su pesticidi samo jedan od faktora u koktelu problema koji uništavaju nsekte.
Veliku prijetnju predstavlja i intenzivna obrada zemlje, jer uništava staništa insekata.
Iako se farmere pokušavalo nagovoriti da više surađuju s perirodom, ekonomika govori protiv toga, te agro-konglomerati nisu spremni odbaciti pesticide u zamjenu za nesigurne pokušaje uvođenja prirodnih lovaca na insekte koji bi trebali elinminirati štetočine.
“Biti će kompliciranio postići poboljšanja”, kaže dr. Woodcock.
“Danas imaju ogromne farme na kojima radi samo nekolicina ljudi, koji jako ovise o strojevima i pesticidima. Ne možemo se vratiti u stare dane kada su gomile ljudi radile na poljima.” piše
