Vojne počasti
Pogrebima ubuduće može prisustvovati cijela obitelj i vjerska zajednica, glazba je dopuštena, kao i dostava vijenaca i svijeća. Na osmrtnicama i dalje ne smije biti navedeno vrijeme i mjesto sprovoda. Pogrebi branitelja održavaju se uz vojne počasti, a niti jednoj od aktivnosti ne smiju nazočiti osobe s povišenom temperaturom ili simptomima respiratorne infekcije. Radnici na pogrebima i dalje će koristiti punu zaštitnu opremu kao i posljednjih pedesetak dana, koja nije jeftina.
– Jednokratna oprema, odijelo, respirator i rukavice, bez PDV-a po danu koštaju 800 kuna, a s porezom 1000 kuna. Ista se oprema koristi cijeli dan, neovisno o tome imamo li jedan ili pet sprovoda. Strankama ove troškove ne zaračunavamo, sve plaćamo sami. Trebalo je urediti i prostore pa smo samo na stakla ovdje na Lovrincu potrošili 15-ak tisuća kuna. Dosad nismo tražili novac za te nemale troškove, ali ako se situacija nastavi, morat ćemo. Od Stožera civilne zaštite tražit ćemo da se i mi uključimo u neke od mjera ili donacija – kaže Petar Bilobrk, šef Grupacije održavanja groblja pri HGK, koji je i direktor splitskoga Gradskog groblja Lovrinac.
U prva četiri ovogodišnja mjeseca na groblju je održano 428 pogreba, što je u prosjeku stotinjak sprovoda mjesečno. On je svjestan da se modernizirano groblje poput Lovrinca lakše snalazi u krizi nego groblja čija infrastruktura seže i nekoliko stoljeća unatrag. Jedno od takvih je Gradsko groblje Varaždin. Zaštićeni spomenik parkovne arhitekture ima grobnu kuću iz 19. stoljeća. Osječka je samo malo mlađa, ima 272 godine.
Poznati vinar
Podaci o potpuno zastarjeloj grobljanskoj infrastrukturi u velikom broju gradova poražavajući su. Zbog toga su groblja u vrijeme pandemije tempirana bomba. Sprovodi su iznimno rizična situacija za širenje virusa. U Istri je to dokazano na najteži način. Kad je poznatom vinaru umro otac, na sprovodu se 7. ožujka okupio velik broj ljudi. Vinar nije znao da ima Covid-19 i gotovo cijela obitelj je oboljela, a svi uzvanici završili u samoizolaciji. Šogor Talijan je preminuo.
– Emocije su na pogrebima jače od razuma. Ljudi se spontano u mrtvačnici zagrle, pružaju ruku sućuti, plaču, šmrcaju, maramicu premeću iz ruke u ruku, istu ruku pružaju za izraz sućuti. To se ne može kontrolirati. Naša je grobna kuća velika 177 kvadrata, a odarnice su iznimno male i ova bi nova dozvola za više ljudi mogla biti problematična pa ćemo zbog sigurnosti ostati pri dosadašnjem režimu.
U odarnicu nitko neće ulaziti jer ju ne možemo prozračiti – kaže Jelena Sekelj iz menadžmenta Gradskog groblja Varaždin. Grobna kuća sagrađena je u vrijeme dok je groblje bilo veličine sedam hektara, a Varaždin imao 12.000 stanovnika. Groblje je danas više nego dvostruko veće, 15 hektara, a u gradu živi 46.000 ljudi.
Ni Jeleni Sekelj, kao ni odgovornima na drugim grobljima, nije jasno kako bi mogli kontrolirati broj ljudi na ispraćaju, pridržavaju li se propisanog razmaka i što ako to ne čine. – Za takvo što trebao bi komunalni redar koji ima ovlasti napraviti red – ističe Sekelj.
Svi problemi na koje se godinama žale upravitelji groblja, uglavnom u gradovima, u koronakrizi pokazali su se kritični. Već ni osnovnu preporuku u borbi protiv virusa, pranje ruku, varaždinsko groblje – i sigurno nije jedino – neće ispoštovati. Groblje nema toaletni čvor. Zbog takve situacije groblja su se udružila i upravo prije pandemije inzistirala na pristupu europskom novcu. Taj će novac dobiti samo ako ove investicije budu uvrštene u plan sljedećeg programskog razdoblja od 2021. do 2027. godine. Piše
