Imaju 93.000 intervencija, a po brzini su među rekorderima EU.
Bio je 13. rujna 1909. godine kada je povjesničar i tadašnji meštar “Braće hrvatskog zmaja” Emilij pl. Laszowski svjedočio tragičnom događaju. U današnjem prilazu Gjure Deželića, na broju 23, vidio je kako se služavka Katarina Hedrich okliznula perući prozor i pala na pločnik s drugog kata.
Nesreće nisu bile rijetkost
Ni Laszowski ni užasnuti prolaznici nisu joj mogli pomoći, a bezuspješni su bili i njihovi pokušaji da zaustave neki od fijakera kako bi nesretnicu prevezli u bolnicu. Ona je do dolaska liječnika preminula, a nemili je događaj Laszowskog motivirao da velikom zboru družbe “Braća hrvatskog zmaja“ predloži osnivanje Društva za spasavanje u Zagrebu, po uzoru na mnoga takva već postojeća u Europi. Zagreb je tada imao 70-ak tisuća stanovnika, a nesreće na cestama nisu bile rijetkost, tako da je “hitna pomoć“ bila i više nego potrebna.
Družba je odluku o osnivanju društva donijela 16. listopada 1909., tako da je Nastavni zavod za hitnu medicinu grada Zagreba ovaj tjedan proslavio svoj 108. rođendan.
Na svojim je počecima, međutim, hitna služba izgledala puno drugačije nego danas. Činila su je dvoja kola s konjskim zapregama i četiri zaposlenika. Unatoč tome, već 1914. imali su oko 2000 intervencija, prvi automobil s tri sjedala i dva ležeća mjesta dobili su 1915. Iz godine u godinu zagrebačka je hitna služba rasla, a danas se mogu pohvaliti da su ponos hrvatskog zdravstvenog sustava.
Tri milijuna kilometara
U modernoj zgradi od 15.000 kvadrata u Heinzelovoj 88 radi 425 djelatnika. Ove godine imat će više od 93 tisuće intervencija, a među rekorderima su u Europi po brzini. Prosječno vrijeme čekanja hitne u Zagrebu je sedam minuta, dok je, primjerice, u New Yorku i Pragu 10, a u Londonu 15. Godišnje prijeđu više od tri milijuna kilometara, samo ne više u starim fijakerima, nego u modernim vozilima. piše
