Iako je već u 92 godini života: sama sve radi, kuha, plete, pegla, a pamćenje je izvanredno služi. Mada je već u 92. godini života, nana Hajrija Hajra Ljubović kod Kaknja kaže da je na nogama “brža od mnogih snaha”. I danas sama sve radi, kuha, plete, pegla, a pamćenje je izvanredno služi. Makaze i igle i sada su joj u ruci.
Rado se sjeća svog djetinjstva, prelijepih dana iz mladosti, kada je s dječacima išla u tuđe kruške i jabuke.
– Svi smo imali svoje voćnjake. Šljive, krušake, jabuke, nema šta nema, ali tuđe slađe. Bila su to lijepa vremena. Sada se mladi ne znaju ni zabavljati. Nema druženja, sijela, prela… Znali smo po čitavu noć sijeliti, čemati kukuruze, a sutra ujutro ići na njivu – prisjeća se nana Hajra svoje mladosti ili, kako to ona kaže, vakta i zemana.
Kada čovjek pogleda ovu krepku staricu i vidi njene pokrete, oštre korake, ne može a da se ne zapita u čemu je tajna takve vitalnosti.
– Osnovna je ishrana. Nikada se nisam mnogo najela. Jedi pomanje, a češće. Danas se ljudi prežderu, nemaju mjeru. Jela sam mnogo dimljenu hranu, feferone. Posebno sam voljela sušeni sir. Kahva ti je užitak. Bez nje čovjek ne može. To ti je razonoda. Ni to, čini mi se, danas ljudi ne znaju piti i ćeifiti. Najednom je srknu. U čemu je tu ćeif? Kahva se pije polahako, natenane – govori nana kojoj je, kaže, najdraže kada joj neko dođe.
Na pitanje kako je zdravlje služi, odgovara:
– Kakav hećim!? Ja ti se ne sjećam kada sam posljednji put bila kod njega. Čini mi se da ima više od pet godin – kaže nana Hajra.
U mladosti je lomila ruke i noge.
– Bila sam živahna. Mogla sam se popeti na vrh drveta, k’o mušakarac. U moje vrijeme kod doktora se moglo ići kad si htio. Sada, kažu, moraju se naručiti. Kakva je to glupost. Čuj, ne možeš kad ti hoćeš!
Nana Hajra ima šestero djece, tri sina i tri kćerke, 15 unučadi i 14 praunučadi.
– Svi oni imaju svoja kola. Kada većina od njih dođe, to ti je čitava kolona. Zauzmu cijelu ulicu. Ali, voli nana kada oni dođu. Ja sam sa svojim đuvegijom sretno živjela više od 50 godina. Nikada mu nisam rekla ne mogu i neću. Danas ti je da Bog sačuva. Žene, kažu, imaju ista prava kao i čovjek. Pa, uvijek se znalo ko se pitao, ko je glava porodice. Sve se izmijenilo, okrenulo naopačke – konstatira naša sagovornica. piše
