U 21. stoljeću život u kamenom dobu. Zeničanin Žarko Hrgić već pet godina živi kao špiljski čovjek. Zima nije problem, navikao sam se, priča nam Žarko Hrgić (56) iz Zenice, dok stoji ispred špilje u kamenolomu nedaleko od Zenice, koja mu je dom već petu zimu. Ispod špilje je rijeka. Voda se na pojedinim mjestima već zaledila.
Žarku to ne smeta. U rijeci se kupa, pere odjeću. Ispod mosta je napravio sklonište za pse, ispred kojeg loži vatru i kuha kada se nađe hrane.
– Jedino je problem kada se snijeg otapa. Onda mi kaplje kroz krov i to mi smeta. Ovako je dobro. Nije zima. Nije ni dosadno. U prirodi nikada nije dosadno. Zabavim se, nešto čitam. Najveća mi je zabava ići psima po hranu. Imam ih troje. Ali, dođu i ovi od stražara obližnjeg kamenoloma. Oni su mi najveće društvo – govori Hrgić svoju priču za sarajevski Dnevni avaz. Priča o čovjeku koji u 21. stoljeću živi u špilji, odjeknula je još više nakon što ju je prenio Reuters.
Do hrane dolazi kako zna i umije. Obično obilazi zeničke trgovine čiji mu vlasnici daju ostatke hrane, mahom proizvoda kojima je istekao rok.
– Bude salame, keksa, banana. Svega bude. Ali, vidi se da je kriza, manje je nego prije. Svako se zabavio svojom mukom. Nemaju ljudi – kaže Hrgić. Prolaznici ponekad svrate, upitaju ga za zdravlje. Ponekad ga obiđu i susjedi, stražari u obližnjem kamenolomu. Nekada ga i pozovu da s njima gleda televiziju. Kada mu dosadi pokraj rijeke, ode na obližnje stijene, iznad kojih se, kako kaže, nalazi prelijep proplanak. No, gore se može samo kada je suho. U špilju, nekadašnju ostavu obližnjeg kamenoloma, uselio se 2007. godine, kada je nakon više od 20 godina boravka u Njemačkoj deportiran iz te zemlje. Kaže da nije uspio povratiti svoj stan u Zenici. No, konačno je sud donio rješenje u njegovu korist. Priča nam da je stan prodan, te da će novac dobiti krajem godine?!
– Kada dobijem navac od stana, kupit ću neku vikendicu. Možda otvoriti kakvu trgovinu. Ne znam. Vidjet ćemo – priča nam Hrgić. O tome šta je radio u Njemačkoj nerado govori. Kaže da se sa suprugom razveo prije rata, ima sina koji živi u Busovači. Prije rata radio je u “Željezari”. Pomoć nikada nije tražio od države, niti mu, kako kaže, ona treba. Jedini izvor prihoda Hrgiću je skupljanje drva. No, i tu se javljaju problemi.
– Nedavno su mi ukrali dvije sjekire pa nemam čime raditi, jada se Hrgić na svoj najveći problem. Dao mi je čuvar kamenoloma jednu malu sjekiru, ali ne može njome ništa sjeći – priča Hrgić. piše
