Mira Petrišić (80), koja je rodom iz Slovenije, prvi je put trsje orezivala još s 15 godina. Od tada ne izlazi iz vinograda. Mira je u vinogradu dva i pol sata ujutro i jednako toliko popodne.
Vinograd je jedna od mojih najvećih ljubavi. Kad tu ljubav prema svakom, pa i najmanjem grozdu, ne bih osjećala, nikad više ne bih nogom kročila u njega, rekla je Mira Petrišić (80).
Unatoč godinama, Mira iz Klanjca i danas provede u vinogradu pred kućom po pet sati na dan. Zastrašujuće strm brijeg na kojem je zasađen vinograd za nju je najljepši pejzaž koji može zamisliti. Spušta se i penje po njemu bez ikakvih problema.
– Zdrava sam, ništa me ne boli i gotovo nikad ne posjećujem liječnike. Vinograd je zaslužan za moje dobro zdravlje i u njemu je tajna moje vitalnosti – otkrila je vrijedna baka Mira, koja orezivanje, rezanje, vezivanje loze, praćenje uzgoja i pinciranje ima u malom prstu. Na nju je najviše ponosan sin Ivan (56), koji je poznati zagorski vinar.
– Što se tiče samog vinograda, moja mama zna više nego deset agronoma – smije se Ivan i grli majku. Otkrio je da je vinograd velik 1,75 hektara te da na njemu imaju 10.500 trsova. Vlasnici su još jednog vinograda u Sloveniji od 2000 hektara, koji Mira također redovito posjećuje i radi na njemu.
– Rodila sam se u Sloveniji u vinogradarskoj obitelji i oduvijek sam u vinogradu. Mogu reći da mi je to u krvi. Potom sam se udala ovdje u Klanjec, i to u obitelj koja je po tradiciji licitarska i vinogradarska. Zavoljela sam i licitarstvo, ali ne više od vinogradrstva. Ne mogu zamisliti da se u životu bavim bilo čim drugim – priznala je Mira.
U svibnju će na 50. sajmu vina u Bedekovčini izlagati po 40. put. Najstarija je izlagačica u Hrvatskoj. Do sada je osvojila više od 400 priznanja, diploma i medalja, a otkrila je i tajnu dobrog vina obitelji Petrišić.
– Kao prvo, da napravite dobro vino potrebno je doći do dobrog i optimalno zreloga grožđa. To se ne postiže preko noći nego ovisi o svim koracima koje ste poduzeli puno ranije. Osim tehničkih stvari, uvjerena sam da grozdovima godi to što im se obraćam i razgovaram s njima. Nekad u glavi, a nekad naglas ponavljam kao neku mantru: ‘Grozdovi moji dragi, lijepo mi napredujte, ništa se ne brinite, ja vas čuvam i vodim brigu o vama’ – iskrena je Klanjčanka. Dodaje da je za vinograd jednako važno ostaviti ga na miru kad je vrijeme za to.
– Vinogradu treba puno ljubavi, ali isto tako ne voli da ge previše gnjavite. Ne smijete mu neprestano smetati. Zato, primjerice, kad je vrlo loše vrijeme i kiša, ne idem u vinograd. Tad se odmaramo i on i ja. Ali žestoko sunce ne može me zadržati. Tad se sin najviše brine za mene, ali raditi se mora – rekla je baka Mira, koja je u Mariboru završila višu poljoprivrednu školu, a još je član društva vinogradara. S tugom se prisjeća i nekih loših godina za vinograd. Bilo je to 2012. kad je pala jaka tuča te 2016. godine nakon mraza. U oba je slučaja berba prepolovljena. Prošle godine trebalo je zato dobro zapeti.
– Posadili smo 2100 komada mladica, odnosno loznih cijepova. Mama ih je sad sve sama orezala. Ona ne zna za odmor. Da samo znate koliko mi je motika već uništila – šali se Mirin sin Ivan. Dodaje da za okopavanje sad plaća radnike te da se sve radi traktorima.
U vinogradu obiteli Petrišić baza je graševina, a imaju i rajnski rizling, sauvignon, zeleni silvanac i traminac. Od crnih sorti imaju frankovku i cabernet sauvignon, a u nekoliko prošlih godina počeli su i s uzgojem autohtone sorte sokol. Obitelj godišnje proizvede od 18.000 do 20.000 litara vina, a prodaju ga ugostiteljskim objektima. Vinogradom i podrumom bave se i tri Ivanova sina.
– Imam samo jednu želju. Voljela bih što dulje ostati zdrava da mogu odlaziti u vinograd – rekla je skromna baka.
Svaki dan je pet sati u vinogradu
Mira je u vinogradu dva i pol sata ujutro i jednako toliko popodne. Ipak, nekad odluči ostati doma. Uvjerena je da lozu ne smijete previše ometati te da i njoj treba dopustiti da se odmori. Tako, kaže, nastaje najbolje grožđe, a na kraju i vino. piše
