Za kraći životni vijek pripadnika muškog spola odgovorni su geni sperme, pokazala je nova studija. Tim japanskih stručnjaka izveo je eksperiment na miševima i utvrdio da primjerci stvoreni kombinacijom genoma dvije ženke – bi-maternalni ili dvomajčinski (BM) – žive u prosjeku 186 dana duže od onih koji su začeti uobičajenom kombinacijom muškog i ženskog genoma. Očekivani životni vijek miševa korištenih u istraživanju je 600 do 700 dana, što znači da su BM miševi živjeli za oko 30 posto duže od običnih.
Voditelj istraživanja, profesor Tomohiro Kono, s odjela za Bioznanost Agronomskog fakulteta u Tokiju rekao je kako je ‘već neko vrijeme poznato da žene duže žive u gotovo svim zemljama svijeta’ te da je ta razlika zabilježena i ‘kod gotovo svih sisavaca’. – Međutim, do sada nije bio poznat uzrok ove razlike, a osobito nije bilo jasno regulira li trajanje života kod sisavaca genom jednog ili oba roditelja, objasnio je Kono.
Kako bi pronašli odgovor na ovo pitanje stručnjaci su kreirali miševe bez uporabe sperme. Prikupili su jajne stanice jednodnevnih ženki, potaknuli gene u njima da se ponašaju kao geni sperme i potom taj materijal usadili u razvijene neoplođene jajne stanice odraslih miševa iz kojih su uklonjene jezgre. Ovako stvorene stanice počele su se razvijati u embrije koji su konačno usađeni u maternice surogat majki. Okotili su se BM miševi s genskim materijalom dvije majke, a bez oca.
Istovremeno, tim je uobičajenom oplodnjom stvorio kontrolnu skupinu miševa koji su imali istovjetan genski materijal kao i BM miševi, međutim, s genima i ženke i mužjaka. Potom su od listopada 2005. do ožujka 2006. pratili razvoj 13 BM miševa i 13 kontrolnih i utvrdili da su dvomajčinski u prosjeku živjeli 186 dana duže. Zanimljivo je da su dugovječni miševi također bili znatno lakši od običnih, te da su imali bolji obrambeni sustav. Svi su uzgajani u potpuno istim uvjetima.
Znanstvenici vjeruju kako je za ovu razliku u trajanju života odgovorna ekspresija gena Rasgrf1 na kromosomu broj 9 koji se povezuje s rastom.
Naši rezultati su konzistentni s modelima utemeljenim na spolnoj selekciji reproduktivnih strategija. Drugim riječima mužjaci maksimaliziraju sposobnost intenzivnim ulaganjem u reprodukciju povećavanjem tijela kako bi dobili prigodu za oplodnju, što zauzvrat skraćuje njihov životni vijek. S druge strane kod ženki nije zabilježeno ovakvo rastrošno ponašanje. One naprotiv optimaliziraju svoje reproduktivno ponašanje čuvanjem energije za porod, brigu o potomstvu i izbjegavanje neprijatelja – objasnio je tim u časopisu Human Reproduction.
