To me drži živom Magda Karažija rodila se na današnji dan 1917. godine. Ni nakon stoljeća života ova starica koja živi u zagorskom selu Sopot nije klonila duhom. Na licu joj je osmijeh, raduje se životu.
I premda je danas napunila sto godina baka Magda ne misli prestati raditi. Sjedne sa svojim sinom na traktor i pravac na njivu.
– Veseli me biti na svježem zraku. To me drži na životu – kaže Magda koja uz šesetro djece ima jedanaestero unučadi i dvanaestero praunučadi. Magda djevojačkog prezimena Šoprek rodila se 1917. u Mihovljanu, a već sa 12 godina otišla je u Zlatar gdje je njezina strina imala gostionicu.
– Uzela me u službu. Posluživala sam goste i kuhala. Tako sam već kao jako mlada naučila dobro kuhati – priča Magda koja je s 19 godina preselila u Zagreb gdje se zaposlila kao kuharica i provela, ističe, naljepše godine života.
Iz Zagreba preselila na selo
– Bila sam mlada djevojka koja je uživala u velikom gradu. Išla sam u kino, znala si kupiti lijepu haljinu. Zarađivala sam svoje novce, kupovala što sam htjela i nitko mi nije naređivao – govori Marta koja je u Zagrebu upoznala i svog supruga Josipa iz Sopota kraj Pregrade s kojim je provela 60 godina u braku.
On je također radio u Zagrebu, a mladi par se vjenčao1941. godine. No uskoro su se morali preseliti u njegovo rodno selo jer su mu se roditelji razboljeli i nije bio nitko tko bi se brinuo za imanje. To joj se i nije baš svidjelo jer je bila navikla na gradski stil života, a ne na kopanje i rad u polju i vinogradu. No otišla je. I s puno entuzijazma prihvatila svoj novi život. A nije joj bilo lako. Suprug je često bio na terenu, trebalo je odgajati šestero djece, brinuti za kućanstvo a i poljoprivredni poslovi su čekali na nju. Često je bila i gladna jer trebalo je nahraniti puno djece. Iako je život nije mazio ističe da nikad nije bila bolesna i da je uvijek pazila na sebe.
‘ Ne treba puno jesti’
– Uvijek sam vodila brigu za svoj život. A puno sam radila. Sama se sebi čudim kako sam mogla toliko raditi, i to bez muža. Mislim da je tajna u tome da se ne treba puno jesti. Ja nikad nisam puno jela – zaključila je baka Magda, vitalna starica vedrog duha kojoj su povodom stotog rođendana pripremili slavlje. U Područnoj školi jučer su se okupili predstavnici Grada Pregrade te Udruge umirovljenika Pregrada, kao i članovi velike obitelji ove stogodišnjakinje. piše i video
