Manje penzije za 2000 osoba koje su radile u republikama SFRJ

Brojnim hrvatskim umirovljenicima posljednjih mjeseci na kućne adrese stižu rješenja Mirovinskog zavoda kojima im se utvrđuju nove – znatno niže – mirovine od onih koje su primali dosad. Riječ je, čini se, uglavnom o umirovljenicima koji su dio ili cijeli radni staž ostvarili u nekoj od republika bivše Jugoslavije, a kojima se tek sada – 30 godina od raspada bivše države i 20-ak godina od sklapanja ugovora kojim se regulira međudržavno socijalno osiguranje na tom teritoriju – ažuriraju iznosi mirovina, i to u pravilu rezultira bitno nižim iznosima.

Prema neslužbenim podacima, radi se o oko 2000 ljudi, a glavni je razlog što se to čini tek sada, kažu u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, što su za pojedine umirovljenike iz BiH i Srbije izračune čekali i 15 godina.

– Stiglo mi je rješenje prema kojemu mi je mirovina od prošlog mjeseca niža za čak 1100 kuna pa ću, umjesto 3750, primati 2657 kuna. Meni je to smanjenje veliki novac, a ne razumijem koji je razlog tom smanjenju sada, toliko godina nakon što smo sve definirali – kaže Antonija Z., 71-godišnja umirovljenica iz Zagreba (podaci su poznati redakciji), koja je krajem prošle godine od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) dobila novo rješenje o mirovini.

Novi izračun

Antonija je korisnica obiteljske mirovine koju je naslijedila od pokojnog supruga iza kojeg je bilo više od 37 godina radnog staža. Veći dio staža, 20 godina i mjesec dana, njezin je suprug ostvario na području Hrvatske, dok je devet godina i pet mjeseci radio u Srbiji, a sedam godina i 11 mjeseci u BiH. Kada se sve zbroji i oduzme, Antonija Z. je za suprugovih 37 godina i pet mjeseci staža naslijedila mirovinu od oko 3750 kuna. No, sukladno novom izračunu, koji se odnosi na mirovinu za prosinac prošle godine, a koja joj je isplaćena u siječnju ove godine, Antonija, po novome, ostvaruje čak 1100 kuna manju mirovinu. Ili, preciznije, 2656,77 kuna, od čega se 2176,38 kuna odnosi na staž u Hrvatskoj, 316,48 kuna na staž u Srbiji i 163,91 kuna na staž u BiH. I ne samo to: kako bi ostvarila pravo na dio mirovine iz BiH i Srbije, Antonija mora otvoriti i devizni račun jer je riječ o uplatama iz inozemstva.

Antoniji su u HZMO-u objasnili da je to posljedica primjene međudržavnih sporazuma sa Srbijom i BiH. Ipak, žali se naša sugovornica, nitko joj nije rekao zašto joj je mirovina umanjena za čak 1100 kuna.

– Samo su mi rekli da su to trebali napraviti još 2011. godine – rekla nam je Antonija Z.

Prema neslužbenim informacijama, još je oko 2000 hrvatskih umirovljenika čije mirovine nisu usklađene s međudržavnim ugovorima, što znači da i oni mogu očekivati manja primanja ili upravo dobivaju rješenja o njima. Razlog je tome što im se, pojednostavljeno rečeno, mirovina dosad isplaćivala kao da je u cijelosti zarađena u Hrvatskoj.

Posljedica je to zaživljavanja međudržavnih sporazuma o socijalnom osiguranju koje je Hrvatska sklopila s Bosnom i Hercegovinom te Srbijom. Iako su ti ugovori sklopljeni još krajem 90-ih godina ili početkom ovog stoljeća, njihova je puna primjena krenula znatno kasnije. Primjerice, ugovor o socijalnom osiguranju koji imamo sa Srbijom Hrvatska je sklopila još s nekadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom: iako ta država ne postoji još od 2003. godine, kada je preimenovana u Srbiju i Crnu Goru, nakon čega je i ona 2006. godine, odvajanjem Crne Gore, prestala postojati, ugovor je ostao na snazi i prenesen je na Srbiju. No, prava primjena počela je tek desetak godina poslije, a kako se čini, još nije završila jer mirovinski zavodi iz Srbije i BiH tek sada, u mnogim slučajevima i nakon 15 godina, šalju izračune za hrvatske državljane koji su staž ostvarili u tim zemljama. Naravno, valja reći da je najveći dio tih novih izračuna odavno poslan korisnicima pa su i njihove mirovine odavno usklađene s novim propisima, ali dio korisnika rješenja dobiva tek sada.

Zaštitni mehanizmi

U HZMO-u nam kažu da je problem s kojim se suočava Antonija Z. posljedica primjene međudržavnih ugovora.

– U konkretnom slučaju, Hrvatska je na svoj teret preuzela razdoblja osiguranja koja je pokojni osiguranik navršio u BiH i Srbiji te je udovici priznala pravo na obiteljsku mirovinu na temelju hrvatskih, bosanskohercegovačkih i srbijanskih razdoblja osiguranja – objašnjavaju u HZMO-u.

No, upozoravaju, sklopljenim ugovorima određeno je da će se mirovine stečene u više današnjih država ponovno utvrđivati, i to tako da svaka od država odredi dio mirovine koju je osiguranik ostvario na njezinu teritoriju. Problem je, međutim, nastao u izračunu koji su korisnici obiteljske mirovine morali izračunati mirovinski zavodi u Srbiji i BiH, a na koje su, kako doznajemo, u Zagrebu morali čekati otprilike 15 godina.

Prekogranična birokratsko-matematička zavrzlama kroz koju prolazi dio umirovljenika, smatra Silvano Hrelja, šef Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), potencijalni je novi okidač siromaštva velikog broja ljudi. Mirovine u Hrvatskoj, iako veće od onih u BiH ili Srbiji, ionako su premale za spajanje početka i kraja mjeseca, a sada, nakon novog izračuna, mnogi umirovljenici dobivaju i znatno manje od onoga što su dosad dobivali, a što im ionako nije bilo dovoljno za pokrivanje životnih troškova. Sklopljene međudržavne sporazume, kaže Hrelja, treba poštivati, ali na Hrvatskoj je da kreira mjere koje će oštećenim korisnicima mirovina nadomjestiti izgubljena primanja. U protivnom, upozorava Hrelja, nastat će nova vojska siromašnih.

– Hrvatska mora definirati mjere da umirovljenici koji primaju razmjerne mirovine ne padnu u siromaštvo – napominje Hrelja i upozorava da se radi o potencijalnoj socijalnoj bombi.

Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava u vrijeme Vlade Kukuriku koalicije, s druge strane, vjeruje da je rješenje u izmjenama međudržavnih ugovora sa Srbijom i BiH. Kaže i da je Vlada Zorana Milanovića u više navrata pokušala inicirati izmjene tih ugovora, ali na drugoj strani nije bilo sluha za zahtjeve koje je slao službeni Zagreb.

– Rješenje je da se u te ugovore ugrade zaštitni mehanizmi za naše umirovljenike jer su mirovine koje dolaze iz tih zemalja puno manje od onih u Hrvatskoj – zaključuje Mrsić. Piše