Strašno sam umorna, sve me boli, posebno noge. Teško je sve ovo prevaliti u mojim godinama, kaže Bibihal iz Afganistana. U utorak se odmarala u Opatovcu. Bog vas blagoslovio, hvala vam, Hrvatska je najbolje što mi se dogodilo na ovom putu, zahvaljivala se Bibihal Uzbeki svima oko sebe dok su je u prihvatnom centru Opatovcu na nosilima prebacivali iz toplog šatora, u kojem je malo odmorila, do autobusa. Za Bibihal se može reći da je zasigurno najstarija izbjeglica koja se odvažila na put u neizvjesnost, ove godine je napunila nevjerojatnih 105 godina.
– Strašno sam umorna, sve me boli, posebno noge. Teško je sve ovo prevaliti u mojim godinama. Ni sama ne znam koliko sam granica, a pogotovo kilometara prevalila u ovih 20 dana, otkako smo se zaputili iz Kunduza na ovaj put pun neizvjesnosti do Švedske. Tamo idemo kod unučadi – ispričala nam je Bibihal.
Kaže da joj je najteže bilo u planinama Irana, jer su taj put morali prevaliti pješice. Nije bilo autobusa, vlakova ili auta, sin Muhamed Uvla (67) uglavnom ju je nosio na leđima, a pomagao mu je sin Muhamed (20). Između Turske i Grčke plovili su po velikim valovima na malenom čamcu, ali “imali smo sreću što se nismo potopili”.
Uz baku Bibihal putuje 15 članova njezine obitelji. U Afganistanu, nakon nedavne pogibije dvojice njezinih sinova, nisu vidjeli više nikakvu perspektivu.
– Gdje god moja obitelj kaže da imam 105 godina, uglavnom su nas propuštali preko reda i posebno pazili na nas. No, unatoč tome sam u Iranu pala i tako udarila glavu da sam puno krvarila – ispričala je Bibihal. Kad smo je upitali za razloge napuštanja doma u tako velikoj dobi, ova gotovo stalno nasmijana baka samo je odgovorila:
– Svi mi hoćemo i želimo bolju budućnost. Možda ja to i neću doživjeti, ali ne mogu dopustiti da moja djeca, unuci i praunuci to ne ostvare – kaže Bibihal Uzbeki. piše
