Najstariji Hrvat je 105-godišnji Andrija Prlić iz Velike Koprivnice. Recept za dugovječnost – dobar brak, puno rada i čaša crnog vina. Najstariji Hrvat trenutačno je Slavonac hercegovačkih korijena Andrija Prlić, koji je 11. studenoga prošle godine zakoračio u 106. godinu, a unatoč brojnoj obitelji, nakon suprugine smrti prije 15 godina, još uvijek živi sam u obiteljskoj kući u Velikoj Kopanici.
– Ovdje mi je najbolje – jednostavno odgovara starac bistra uma, koji se sa suprugom Matijom i djecom doselio iz Hercegovine pedesetih godina prošlog stoljeća.
Osnovni razlog bila je Andrijina želja da djeca mogu pohađati školu, koju sam nikad nije polazio, pa se s brojnom obitelji iz Sovića nakon 2. svjetskog rata preselio u Slavoniju.
– Nije bilo lako, radili smo svašta i mučili se kako bismo školovali djecu, a najstariji sin dnevno je pješačio 18 kilometara da bi išao u gimnaziju u Imotski – kaže djed Andrija, koji je sa suprugom othranio sedam sinova i pet kćeri, a i danas uživa u 31 unučetu i 35 praunuka, očekujući još koje praunuče, jer se nije sva unučad poženila i poudala. A ni danas se ne žali na zdravlje, osim na kostobolju i nešto slabiji sluh i vid. Dugovječni djed Andrija preživio je tri rata, šest država, a nadživio je, kaže, i kralja, Pavelića, Tita i Tuđmana. Njegova supruga Matija rodila je 16 djece (od kojih je 12 preživjelo) i doživjela 85 godina pa i potomci računaju da su naslijedili dobre gene. Od jedanaestero živih, najstarijem je, sinu, 80 godina, a najmlađem, kćerki, 54. Od mlađih, sada 73-godišnji Jerko u rodnim je Sovićima završio malu maturu. Za oca kaže da je uvijek radio.
– Bio je strog ali pravedan, a kada nas je kažnjavao, rekao je da nema večere, a onda se majka pobrine za to da ne ostanemo gladni. Znao je i udariti, a imao je tešku ruku – prisjeća se Jerko vremena kada je s braćom i prijateljima radije igrao nogomet s krpenjačom nego nizao duhan, čuvao krave… ali malo kazne, kaže, nije nikome naškodilo.
Svi su naučili raditi, završili su školu i rade po cijelom svijetu. To ih ne sprječava da često dođu u posjet djedu, koji ni danas ne propušta priliku zapjevati gangu s najdražima. I sretan je, veli, sa snahama unatoč tome što ni jedna nije Hercegovka. Većinom su Slavonke, a ima i Dalmatinki, Zagorki, Bosanki… ali sve su dobre i pažljive. A unuci su otišli i dalje pa se u Americi oženili Indijkom, Ukrajinkom… Svi dolaze u posjet i vode brigu o ocu, djedu, pradjedu i to ga silno veseli. Kaže da je, uz dug i sretan brak, umjerena prehranu (raštika, blitva, zelje, samo malo mesa), puno rada i radost življenja uz čašu crnog vina dnevno – recept za dugovječnost.. I danas je sretan čovjek, kaže, sa svojom djecom, a na smrt i ne pomišlja. piše
