Najveća želja svakog čovjeka

783

Arsen Dedić: Sreća je leteća, bježeća i prolazeća. Nado, nije sreća za nas, sreća je za djecu! Za nas postoje samo pojedini trenuci sreće kao u mojoj davnoj pjesmi koju sam napisao za dvije sjajne pjevačice, posve suprotne žene, moju Gabi i Radojku Šverko. Napisao sam je za jednu televizijsku emisiju. Poslije se jako svidjela Maji Vučić pa su je nedavno ponovno pjevale Gabi i Maja… – tako mi je za naš veliki dosje o sreći svoja razmišljanja oštro i živo prenio naš veliki pjesnik i glazbenik Arsen Dedić.

arsenDar za druge

Nije želio pričati u kondicionalu, o hipotetičkim stvarima, žurilo mu se pisati novu pjesmu za Massima . U brojnim stihovima koje je Arsen napisao sreća se zapravo pojavljuje često, najčešće kao dar koji je spreman razdavati drugima. Sjetimo se njegovih dirljivih ljubavnih stihova: ‘Spremam sreću za te/I sigurnost drugu. Krenut ćemo, draga/vlakom prema jugu… U tom kraju nikad/nećeš sresti tugu./ Poći ćemo, draga/vlakom prema jugu./ Ostaviti dane i/godine posne,/kao davno nekad – brzim preko Bosne’.

I Arsenova pjesma ‘Za mene je sreća’, u kojoj izravno propituje naša pitanja, nastala je na jugu, u dalekom, dalekom Riju.

Samba kao inspiracija

– Tamo sam nešto radio 1968. godine. Čuo sam sambu koja me privukla – zove se Samba de Rosa – i napisao uz tu glazbu razgovor dvije žene o sreći – priča Arsen. Smijemo li spekulirati da je pjesma istovremeno i razgovor Arsena i Gabi o obiteljskoj sreći kojoj prijeti slava – umjetnici je uvijek priželjkuju, a za sreću je zapravo destruktivna? Arsen je prije više od 40 godina opisao vječnu žensku dihotomiju, želju za obiteljskom srećom i karijerom istovremeno i smatra da ona dovoljno govori sama za sebe…

Za mene je sreća što me naprijed tjera,

kuća i tišina…

Za me karijera.

Za mene je sreća jedina i prava, kuhinja i djeca…

Prijemi i slava

Za mene je sreća što se dugo pamti, haljine i nakit…

Što će mi dijamanti?

Postoji li nešto gdje se žene slože,

samo ljubav može donijeti nju.

Ja neću slavu, niti njen varljiv sjaj

ja neću slavu, poznam taj čudan osjećaj.

Za mene je sreća slučajno poznanstvo, pisma prijatelja…

Za me je prostranstvo.

Za mene je sreća kad se živi noću,

prozori u cvijeću…

Ženska prava hoću!

Za mene je sreća doručak u travi…

Hajde ne dosađuj, molim te ne gnjavi.

Postoji li nešto gdje se žene slože,

samo ljubav može donijeti nju.

Ja hoću slavu, njen

početak i kraj

ja se ne bojim, hoću njen strašni zagrljaj.

Za mene je sreća slučajno poznanstvo, pisma

prijatelja…

Za me je prostranstvo.

Za mene je sreća kad se živi noću,

prozori u cvijeću…

Ženska prava hoću!

Za mene je sreća doručak u travi,

hajde ne dosađuj, molim te ne gnjavi.

Samo ljubav može donijeti nju.

Razmišlja li Arsen o sreći još uvijek na isti način?

– Mi smo danas svi u kući sretni jer je Lu dobila 5 iz lektire, prioriteti se ipak mijenjaju… Ja sam za Lu gotovo 35 godina kasnije napisao pjesmu ‘Opći opis sreće’. Objavljena je u knjizi pjesma ‘Dječje oči’ za koju sam dobio u Tuzli nagradu ‘Mali princ’ za najbolju dječju knjigu u čitavoj regiji. Kao što sam rekao na početku, sreća je dječja!

Opći opis sreće

Sreća je manja i veća,

Ali može da se smanji i poveća.

Ona je zapaljena svijeća.

Sreća je najpreča

I odjeća proljeća

Iz prošlog stoljeća.

Izvolite buket cvijeća,

šalje ga netko

tko vas se rado sjeća.

Tetka iz Beča?

Stric iz Poreča?

Kum iz Bileća?

Drug iz Senožeća?

Ne, jedna Crnka iz poduzeća.

Pa dobro, čija je sreća

Ako nije pseća, a zna se,

Ni magareća.

Ako je leteća,

Bježeća

I prolazeća?

Sreća je dječja.

Učinilo mi se da se u te dvije pjesme ponavlja sličan motiv – pismo prijatelja i buket cvijeća koji ‘šalje Crnka iz poduzeća’, ono što je Tennessee Williams nazivao ‘utjeha stranca’ kao osnova za bježeću, prolazeću sreću – i u jednoj i u drugoj pjesmi ponavlja se iznenadna potvrda bliskosti i prijateljstva naoko udaljenih ljudi. Arsen se nije složio. Bio je odlučan: te se pjesme posve razlikuju jer je danas za njega sreća samo – dječja.

‘ Hrabrost’ za nasilje

Što je s otmjenim životom kojeg priželjkuje u svojoj pjesmi ‘Živjeti otmjeno’, ‘kako smo navikli/u dvorcu Miramare/s lijepim ophođenjem i dvorskom kapelom…’? Je li to danas dobar početak za sreću?

– Aposlutno! Neki svijet u kojem nema te naše ‘kolektivne hrabrosti’ za nasilje na ulicama i ‘političke hrabrosti’ za pljačku. U toj pjesmi otmjeni život je jednostavan život, slasan, elegantan i lijep poput umjetnosti, nipošto ono što danas miješamo s otmjenošću – luksuz, razmetanje bogatstvom, ekstravagancija. Da, i ta moja pjesma dobro opisuje što mi je potrebno za sreću u životupiše