Danijel Bajić napunio 103. Životni recept najstarijeg Dalmatinca: Riba je glad, drž’te se domaćeg pršuta, pancete, arambašića.. I poslije ručka obavezno prileć!
Starograjanin Danijel Bajić ovih je dana uplovio u 103. godinu života i čini se da slijedi nekoć najstarijeg Hvaranina i Dalmatinca šjor Antu Tonija Beritića iz Vrboske, koji je doživio punih 108 godina.
Inače, barba Danko je rođen u Vojniću kod Sinja, a kao zaposlenik pošte često je mijenjao mjesta stanovanja, da bi se na kraju skrasio na Hvaru, najdražem škoju s kojeg mu je bila i pokojna supruga Sofija Paretović iz Zavale. Za daljnji život odabrali su drevni Faros, kupili staru kuću kraj župne crkve sv. Stjepana, preuredili je i u njoj doživjeli duboku starost.
Na vitalnom gospodinu vrijeme kao da nije ostavilo traga, iako je živio čak u tri države, gazio kroz dva stoljeća i zapamtio tri rata vedri duh i smisao za šalu ga ne napušta, a o receptu za dugotrajan život će
‘Uvijek sam bio zdrav samo zato što nisam pušio, ni pio alkohol. Pazim šta jedem, riba je glad, drž’te se domaćeg pršuta, pancete, arambašića i jače spize pa će sve biti dobro, a poslije ručka obavezno prileć. Istini za volju puno sam volio žene, tako da sam se malo kasnije i oženio 1949. godine, mene vam je ljubav uvijek držala’. Ipak, svoju Sofiju je najviše volio, lijepo su se slagali i pazili dok nije umrla u 92. godini, a nakon nje i dan danas voli pogledati šesnu žensku, više crnku nego plavušu, još ako je malo punašnija odmah će joj se pohvaliti da je slobodan, pa ako štogod bude, bude!
Iako se u životu s liječnicima gotovo nije ni susretao u 98. godini je u Splitu doživio fizički napad bešćutnog mladića koji ga je u portunu srušio i ukrao mu 5.000 kuna mirovine, koju je tek predignuo na banci. Razbojnik mu je tom prilikom slomio bedrenu kost i ruku, koje su mu unatoč poznim godinama ipak srasle, pa je još uvijek pokretan i oran za druženje sa svojim susjedima i prijateljima iz ‘Dnevnog boravka’ Doma za starije osobe u Starome Gradu. Naravno, uz njih najveće zadovoljstvo su mu kćer Lotti i sin Mladen, dvoje unučadi, četvero praunučadi i ostala rodbina, a svi oni s posebnom ljubavlju paze na ovog vedrog i nasmijanog barbu kojemu želimo da još dugo, dugo poživi. piše
