Neda Roso iz Potomja u izgorjeloj kući živi pod vedrim nebom:
Potresna ispovijest starice: Nemam ništa, ali ne želim sa svoga ognjišta! Nekoliko dana iza Nove godine Neda Roso iz Potomja ostala je bez svog doma, doslovno na ulici, bez igdje ičega. Njezina skromna kuća potpuno je izgorjela u požaru.
Jedino što joj je ostalo je desetak koza od kojih se ni u najtežim trenucima svoga života nije željela odvajati. Stanovnici Potomja, njezini susjedi i dobri ljudi pomogli su koliko su mogli. Za prvu ruku odjenuli je i nahranili, a općina je obećala popraviti kuću. Nažalost, obećanje ludom radovanje.
Ni nakon osam mjeseci ništa se nije promijenilo. Vlast se u općini Orebić promijenila, stari načelnik je otišao, novi došao, a mala Nede, kako je u Potomju svi zovu, i nadalje je pod vedrim nebom. Trenutačno živi u daščari uz zgarište svoje kuće, koja je izgorjela od krova do poda, jer nije imala betonske ploče već drvene grede i tavan. Nema, struje, vode, zahoda… Vodu za piće izvlači iz jedne čatrnje. U požaru su joj izgorjele osobna i zdravstvena iskaznica, pa je Neda već osam mjeseci bez ikakvog dokumenta.
Ne traži puno, nego samo svoj kruh u svojoj kući
– Sada nam je prioritet da joj izvadimo osobnu iskaznicu – kaže nam Božo Prnić koji se, skupa s ostalim mještanima Potomja, angažirao oko pomoći Nedi Roso. Već dva dana desetak ljudi čisti zgarište i vozi šut kako bi se Nedina kuća mogla pripremiti za obnovu. Uz Božu Prnića, svakodnevno joj pomaže i Ivo Santica. Oni su Nedi uvijek pri ruci. A Neda ne traži puno, želi samo svoj kruh u svojoj kući. Na spomen socijalne pomoći odmahuje rukom. Ne želi nikakvu pomoć jer se boji da će je smjestiti u dom za stare i nemoćne. Nema odjeće, obuće ni hrane.
Susjedi joj ponešto donesu, ali ona i to najčešće odbija. U Potomje je došla davno iz rodnog Vrgorca. Nadničarila je po vinogradima da bi stekla kućicu u kojoj je u velikoj neimaštini i siromaštini živjela. Glavni i jedini izvor prihoda su joj bile koze, a sada kada joj je kuća izgorjela, ostala je i bez te svoje mizerije. Nikada se nije udavala te nema nikakve rodbine, kod koje bi se mogla privremeno skloniti. Ali njoj to i nije cilj.
Ona jednostavno ne želi napustiti zgarište svoje kućice. A ne želi ni razgovarati s nepoznatim ljudima jer se boji da će je odvesti u dom. Ipak, Neda je sretna, jer se sakupilo cijelo selo koje joj želi pomoći. Nada se da će do prvih kiša staviti krov na kuću kako bi mogla zimovati na suhom. Jedino što ima od pokućstva je stari štednjak na drva koji joj je nakon požara donirao načelnik općine Orebić Tonko Jurjević. I na tome je, nažalost, sve ostalo. Bez pomoći dobrih ljudi, Neda Roso bi i zimu mogla dočekati pod vedrim nebom. piše
