Njegovi roditelji se u svibnju moraju javiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kako bi se pokrenuo postupak kojim se Hrvoju treba djelomično vratiti radna sposobnost.
Prije deset godina Hrvoje je dobio rješenje da je radno nesposoban, čime smo mi postali njegovi skrbnici. Idući mjesec ponovno moramo dokazivati njegov invaliditet. Pa dokle tako?
Pitaju se to Marica (67) i Stjepan (69) Kontak iz Zagreba, roditelji danas 45-godišnjeg Hrvoja, koji je punih 29 godina nepokretan. Stopostotni je invalid, ne priča i u tzv. je budnoj komi. Sad već davne 1988. godine s kolegama iz Akademskog judo kluba Mladost krenuo je na turnir u Innsbruck. Kombijem su stigli tek do zagrebačkog Jankomira, kad je na njih, iz suprotnog smjera, svom silinom udario autobus. Dva mlada života tad su prekinuta, a Hrvoje je teško ozlijeđen.
Život podredili Hrvoju
– Svoje smo dijete i tragediju koja nas je zadesila isplakali. Ne želimo da nas se žali, jer na kraju krajeva svatko danas nosi neki svoj križ. No sustav nas gotovo svakodnevno podsjeća na tragediju – rekla je Marica. Sa suprugom se u svibnju mora javiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kako bi se pokrenuo postupak kojim se Hrvoju treba djelomično vratiti radna sposobnost i nad njime ponovno napraviti sudsko medicinsko vještačenje.
– Kakva sad djelomična radna sposobnost, pa on ni u kojem smislu nije radno sposoban – ogorčeni su roditelji. U Centru za socijalnu skrb Zagreb tvrde da je u prijašnjem Obiteljskom zakonu postojala mogućnost da osoba bude u potpunosti lišena poslovne sposobnosti.
– Sad to više nije slučaj pa sve odluke koje su donijete prema prijašnjim propisima moramo preispitati – govore.
– Oni mijenjaju zakone ne misleći kako će to u krajnjoj liniji utjecati na one kojih se te promjene tiču – dodaju Kontakovi koji Hrvoju žele osigurati potrebnu brigu i u vremenu kad njih više ne bude. Voljeli bi da Hrvojeva njegovateljica postane njegova sestra Andrijana (42). Nažalost, ona to ne može postati jer zakon nalaže da njegovatelj i osoba koju se njeguje moraju imati istu adresu prebivališta, a Andrijana živi na drugoj adresi sa svojim sinom.
Sestra želi brinuti o bratu
– Htjela bi preuzeti brigu o bratu i rasteretiti nas. Ne želimo je tek fiktivno prijaviti na svojoj adresi i tako varati sustav, ali postojeći zakoni i pravilnici puni su nelogičnosti – dodao je Hrvojev otac Stjepan.
Osim toga, sa suprugom je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje predao zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Zahtjev je odbijen jer Hrvojevo oštećenje nije uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.
– Bio je prvak Hrvatske u judu, stradao je na putu na turnir i odgovorno tvrdim da je stradao na svojem poslu – ogorčeno će Stjepan Kontak. piše
