Neurodegerativne bolesti

1287

parkinSKRIVENA STRANA STRAŠNE BOLESTI Njemački liječnici ističu da je vrlo važno što ranije prepoznati sve simptome, evo što preporučuju za terapiju

Osobe koje boluju od Parkinsonove bolesti, uz motoričke simptome često se susreću i s onim nemotoričkim, poput poremećaja spavanja, osjećaja tjeskobe, a kod nekih se pacijenata razviju depresija i demencija.

Motorički simptomi Parkinsonove bolesti su drhtavica ruku i nogu, usporenost pri obavljanju svakodnevnih radnja, zakočenost pojedinih dijelova tijela, nestabilnost.

Premda je riječ o neurodegenerativnoj bolesti, ona uz motoričke uzrokuje kognitivne, psihijatrijske, autonomne i senzorne poremećaje.

Najrašireniji psihijatrijski poremećaj u ovom slučaju je depresija koja se javlja u 40 posto oboljelih, a u otprilike isto toliko bolesnika razvija se demencija. Kod mnogih je pacijenata prisutan i stalan osjećaj tjeskobe.

Udruga njemačkih neurologa (BDN) podsjeća na dobre rezultate liječenja anksioznosti i depresije kognitivno bihevioralnom terapijom, a u težim se slučajevima propisuju lijekovi, poput antidepresiva. Uz redovitu tjelovježbu i fizikalnu terapiju kod većine bolesnika simptomi ovih psihijatrijskih poremećaja se poboljšavaju.

Njemački neurolozi preporučuju i druge fizičke aktivnosti, šetnju, bavljenje jogom, meditacijom, plesom, a pomaže i muzikoterapija.

Još jedan od netipičnih simptoma Parkinsonove bolesti je poremećaj spavanja.

U rješavanju poremećaja spavanja važno je voditi računa o odgovarajućoj higijeni spavanja, o odlasku na spavanje i buđenju po mogućnosti u isto vrijeme, o kvalitetnom krevetu i jastuku, prikladnoj temperaturi prostorije, izbjegavanju kasnih i obilnih obroka, izbjegavanju uznemirujućih tv sadržaja prije spavanja, meditaciji, slušanju opuštajuće glazbe…

Njemački liječnici ističu da je vrlo važno što ranije prepoznati sve navedene simptome. Informacije o simptomima treba prikupiti od samog bolesnika, ali i od članova njegove obitelji, odnosno njegovatelja.

U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku, ovisno o njegovoj dobi i stupnju težine bolesti te je iznimno važno oboljelima pružiti maksimalnu potporu, što se očekuje od liječnika i od članova obitelji. piše