Obiteljska skrb za stare i nemoćne

823

Svima je poznato da najveći teret skrbi za stare, nemoćne i bolesne podnose obitelji. Svaki slučaj priča je za sebe i samo članovi najuže obitelji znaju što su sve podnijeli da bi oni o kojima su se oni skrbili imali koliko toliko dostojan život. Naša javnost nije previše senzibilizirana za ovakve teme a trebala bi biti budući da se s ovim problemima susreće dobar dio naše populacije. U nedostatku domaćih podataka dobar pokazatelj mogu biti neka strana iskustva.

kutijica_za_tablete

U zadnjih nekoliko dekada više pogubnih trendova razvilo se unutar američkih obitelji. Najznačajniji je onaj da se od sve više amerikanaca tražilo da na neki način žrtvuju svoje vlastite živote brinući se za druge. Prema procjeni National Family Caregivers Association preko 50 milona amerikanaca osiguravalo je neku vrstu skrbi   za rođake ili prijatelje. Od toga broja, gotovo polovina, odnosno njih 25 miliona, pružalo je kontinuiranu skrb teško oboljelim ili nemoćnim članovima obitelji u višegodišnjem trajanju. Prema rezultatima istraživanja koje je proveo MetLife, jedan od najvećih američkih osiguratelja, prosječno trajanje skrbi iznosilo je 8 godina. Najveći broj obiteljskih skrbnika su odrasla djeca, najčešće kćeri, koje se brinu o nemoćnim ili dementnim roditeljima.

Ovaj fenomen nije isključiva posebnost Amerike. Rezultati popisa stanovništva Velike Britanije iz 2001. godine pokazuju da je u Engleskoj i Welsu u poslove pružanja skrbi za svoje voljene uključeno preko 5,2 miliona članova obitelji, što predstavlja 10% od ukupne populacije.

No bez obzira na ulogu koju članovi obitelji imaju u pružanju skrbi oni su sve više izloženi takozvanom skrbničkom stresu. Uzroci ovom fenomenu su višestruki, od demografskih, tehnoloških, ekonomskih do socioloških. Pogledajmo demografski uzrok. Kako se produljuje prosječni životni vijek zahvaljujući boljoj medicinskoj zaštiti tako se povećava i broj kroničnih bolesti poput demencije, dijabetesa, bolesti srca i raka.Više bolesti znači prevagu simptoma koji umanjuju sposobnost obavljanja svakodnevnih funkcija  starijih osoba. Što su stariji nemoćniji to je veća njihova potreba za tuđom pomoći, to jest pomoći obitelji. Sigurno ste u obitelji imali slučajeve da su vaši supružnici ili roditelji imali povišeni krvni pritisak i recimo dijabetes te doživjeli manji moždani udar koji je rezultirao problemima s vidom tako da ovi više nisu bili u stanju voziti auto. Članovi obitelji su morali preuzeti ulogu vozača. Ako su pri tome članovi obitelji bili u radnom odnosu to je stvaralo značajan pritisak na njih i organizaciju života njihovih obitelji. piše dr. sc. Nikola Mašić, www.svijetmirovina.org