Odlazak velike pjesnikinje

827

Poznata hrvatska pjesnikinja Vesna Parun umrla je u ponedjeljak ujutro u Specijalnoj bolnici u Stubičkim Toplicama u svojoj 88. godini. Objavlila je više od 60 knjiga poezije i proze, a uprizorena su joj četiri dramska djela. Stvarala je dulje od pedeset godina, a za svoja je velika djela dobila brojne nagrade i priznanja.

parunRavnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju dr. Davor Gredičak potvrdio je za Večernji list da je jutros oko 5,20 sati prirodnom smrću u 88. godini života preminula naša pjesnikinja i književnica Vesna Parun.
Vesna Parun je u Stubičkim Toplicama boravila od 2002. godine kada je dovedena zbog prijeloma natkoljenične kosti. Kasnije je liječena od tumora štitne žlijezde, a bolovala je i od tromboze i kardimiopatije. U redovnom obilasku mrtvu su je pronašle medicinske sestre, nakon čega je dežurni liječni potvrdio smrt, najvjerojatnije od plućne embolije.
”Obavijestili smo Ministrastvo kulture i Grad Zagreb koji je plaćao njezin boravak u našoj ustanovi i očekujemo njihovo javljanje i daljni dogovor. Inače, soba sa njezinim stvarima i rukopisima koje je vjerno čuvala, zaključana je i sve čuvamo, rekao je Gredičak za Večernji.
Poezija je bila prava ljubav Vesne Parun, no već poslije druge knjige pjesama počela je pisati prozu i drame. Objavlila je više od 60 knjiga poezije i proze, a uprizorena su joj četiri dramska djela. Stvarala je dulje od pedeset godina, a za svoj je rad dobila brojne nagrade i priznanja.
Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često ostajao bez posla, pa je brojna obitelj živjela u prilično teškim uvjetima.
Vesna je velik dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i Šibeniku. Osnovnu školu završila je na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala.
Poslije rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu. Godine 1947. radila je na pruzi Šamac-Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija.
Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim toplicama.
Ondje je još krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubičkim toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga.
Vesna je imala težak život, već od djetinjstva te je iskusila više patnje i stradanja nego radosti.
Tijekom života potpuno se predala književnom radu, postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost. piše Danas.hr-25.10.2010.