Kažu da je ljubav slijepa, no zbog ljubavi donosimo odluke o tome s kim ćemo provesti svoje dragocjeno vrijeme. Marica (81) i Ankica smatraju kako su u svojim odlukama pogriješile.
Imala sam puno prosaca, mogla sam birati za koga ću se udati. No znate kako to ide: Biraš ružu, a pogodiš govno! – nasmijala se Marica Tarandek (81), poljoprivrednica koja je cijeli život provela u selu Okoli, a danas živi u domu umirovljenika u Dubravi. Kaže kako je zbog svoje odluke požalila vrlo brzo nakon udaje. Udala se kad je imala 20 godina.
– Muž je bio šofer i bilo ga je svuda osim doma. Ja sam cijeli dan boravila s njegovom obitelji, no svekar i svekrva nisu bili dobri prema meni. Tukli su me, vrijeđali i zlostavljali. Svekar me jednom prilikom istukao bičem, drugi put pumpom za bicikl. Cijele dane su me tjerali da radim u polju, tako da čak i kad bi moj muž konačno došao doma, oni bi ga dočekali i ispričali mu svoju verziju priče u kojoj sam uvijek bila sama kriva što su me morali tući. Nakon toga i kad bih uvečer konačno došla doma, više nije bila važna moja verzija – iskrena je Marica koja je od supruga često tražila da promijeni posao i više vremena provodi s njom.
Odgovor koji je dobivala uvijek je bio isti: Udala si se za šofera, to ti je tako. I ništa se nije mijenjalo. O odlasku i napuštanju supruga nije mogla ni pomišljati.
– Selo je vrlo okrutno i da sam otišla smijali bi mi se do kraja života. Ne bih podnijela tu porugu. Rekli bi: Prav’ ti i budi kad nisi htjela onoga nego ovoga – kratko je prokomentirala objašnjavajući zašto je to sve trpjela. Radije se usredotočila na posao, pa priča kako nema stvari koje ona nije znala raditi. Orala je, kopala, štrikala, heklala, brinula o stoci, jahala konje. Kaže kako je radila sve. Unatoč teškom životu, htjela je imati koliko toliko normalnu obitelj i djecu. Ostala je trudna tri puta, no rodila je samo jedno dijete.
– Imam kćer koja danas ima 59 godina. Prijašnje trudnoće nisu uspjele, jednu bebu sam izgubila u četvrtom mjesecu trudnoće, a drugu u sedmom – nastavlja Marica i zastaje. Svekar i svekrva su davno umrli, suprug je umro prije 20 godina.
– Bila sam dugo sama, čak 19 godina i zaključila sam da mi je dosta samoće. Moja obitelj ima svoj život, svi rade i imaju svoje brige. Kako više ne bih bila sama, radi društva odlučila sam otići u dom. Sad sam konačno na miru i sretna – zaključila je.
Ankica Šoštarić (80) iz Zagreba također nije imala lagan život, a najviše utjecaja na to imao je loš brak. Kada bi se mogla vratiti u vremenu, kaže da se nikad ne bi udala.
– Upisala sam zanat za čokoladersku struku, kako se to tada zvalo. Imala sam 15 godina kad sam kao naučnica došla u Kraš. Ubrzo sam upoznala svog budućeg supruga koji je bio vrlo šarmantan. Zaljubila sam se preko ušiju. Nakon godinu i pol sam prekinula zanat, a sa 18 se udala. Rodila sam prvo dijete u 19. godini, drugo u 22. i treće u 23. godini. Ostala sam raditi u Krašu, no kućna idila se naglo promijenila. Do tada šarmantan i drag suprug potpuno se opustio. Počeo je piti i tući me. Neradnik, vječito pod gasom, terorizirao je mene i djecu. Ja sam jedina radila i donosila novac u kuću, a on bi sve zapio. Trpjela sam to 17 godina, a onda odlučila prekinuti. Razveli smo se – govori Ankica.
Posvetila se poslu i odgoju djece o kojima je sama skrbila sljedećih 15 godina. A tada je upoznala drugog muškarca i pomislila da bi život ipak mogao biti drugačiji.
– On je bio udovac, a moja djeca su već pronašla poslove i zasnovala svoje obitelji te sam ostala sama. Imala sam svoj stan, a on svoj, pa smo jedno vrijeme tako živjeli svatko na svojoj strani, a onda smo odlučili vjenčati se. Ponovno sam se udala i ta je veza potrajala devet godina – nastavila je Ankica dodajući kako je sama zatražila razvod jer više nije mogla biti s čovjekom koji je, tvrdi ona, toliko škrt i zatvoren. Nedostajalo joj je druženja i pjesme na koju je navikla tijekom 37 godina staža koliko je provela na poslu.
– Mi smo u Krašu uvijek s veseljem radili, često smo pjevali i puno smo se družili. S njim to nije bilo tako, pa mi je znao uskratiti čak i neke sitne radosti. Stalno bi mi branio da si kupim neke sitnice ili da zajedno uživamo u sitnicama. Recimo, kažem da bih na pivo i ćevape. On ne bi. Nagovaram ga, i na kraju kažem da ću ja platiti i tek onda pristane. Režije smo plaćali po pola, iako smo živjeli u mom stanu a on je svoj iznajmio. I tad mi je puknuo film. Radije ću biti sama nego trpjeti, pa sam prekinula brak – prisjetila se. No niz loših odluka, nastavila je Ankica, nastavio se tijekom sljedećih godina. Sin i snaha dobili su otkaz, drugi sin je bio u kreditima, pa su joj djeca predložila da proda stan i pomogne im financijski te se doseli nekome od njih.
– Napravila sam glupost i pristala. Prodala sam stan i razdijelila novac, doselila se sinu, a onda doživjela nešto to nikad nisam mislila – snaha me počela vrijeđati. Aplicirala sam za dom umirovljenika Trešnjevka i primili su me pa sam došla – kazala je Ankica. Svira gitaru, a kako voli pjesmu i veselje s domskom prijateljicom svakog petka svira korisnicima u stacionaru. Kad bi se mogla vratiti u vremenu, kaže da bi puno toga mijenjala.
– Jako žalim i kajem se što sam se udala za osobu koja nije bila vrijedna živjeti među krokodilima, a kamoli među ljudima. Žalim što sam nastavila donositi krive odluke tijekom života i što nisam racionalnije sagledala neke stvari nego sam se vodila srcem – zaključila je. piše i video
