Opasne posljedice

764

secerslatŠećer je novi duhan! Ubija i ‘mami na još’. Ljubav prema slatkom zapisana nam je u genima. No, s unosom šećera valja biti oprezan. Mogu li njezini građani izgubiti želju za slatkim, pitanje je koje Veliku Britaniju godišnje stoji najmanje 6 milijardi funta godišnje. Tolika je, naime, financijska šteta preslatke (i premasne) prehrane Britanaca s kojom se povezuje 70 tisuća preuranjenih smrti svake godine, 12 posto od ukupnog broja umrlih!

Stručnjaci i prehrambena industrija na mukama su zbog te najsmrtonosnije prijetnje današnjice koju, kako ovih dana piše Observer, već zovu – novim duhanom.

Naše tvrtke šute

Pretjerana konzumacija šećera, poznato je, ne prouzročuje samo pretilost i loše zube, već je povezana i s bolestima poput dijabetesa tipa 2

i povišenog kolesterola te povećanim rizicima oboljenja od raka, srčanih bolesti i moždanog udara. Skupina eminentnih stručnjaka prošlog je tjedna britanskoj vladi savjetovala da prepolovi preporučeni dnevni unos šećera na samo 5 posto od ukupnog energetskog unosa, dok unutar „zidina“ industrije hrane već dulje vrijeme vode „tihi“ rat s potrošačima.suger3

Kako smanjiti šećere u proizvodima, a da oni to ne primijete i ne prestanu ih kupovati, krucijalni je problem kojim se, zasad uglavnom neuspješno, bave u njihovim „svemirskim“ laboratorijima. Najosjetljiviji na mirise i okuse u njima u svojstvu pokusnih kunića isprobavaju nove-stare proizvode u kojima nije problem samo previše šećera. S obzirom na to da on utječe i na teksturu i povezanost ostalih sastojaka – krajnji rezultat nove recepture može biti posve novi proizvod, za koji njihovi superkušači ocjenjuju da je umjetan i kemijski.

Suši usta i gorak je, najčešće su „presude“ koje prehrambenoj industriji tjeraju strah u kosti. A to nije samo britanski problem. I hrvatski prehrambenjaci s time se muče, no s adresa na koje smo poslali upite nismo dobili nijedan službeni odgovor. Iz jedne velike hrvatske prehrambene industrije neslužbeno kažu kako je potrošač taj koji odlučuje – a on želi slatko!? I oni, tvrde, pomalo smanjuju šećere u svojim proizvodima, toliko da potrošači to ne primijete.

Manje šećera u proizvodima njima znači i manji trošak. U voćne jogurte, primjerice, stavlja se nešto drukčija voćna pasta, a manje šećera. No sva testiranja u njihovim laboratorijima i dalje, naime, potvrđuju da potrošači i kod novih proizvoda biraju one slađe i primjećuju razliku između umjetnih i „pravih“ zaslađivača. S obzirom na zdravije trendove u prehrani, neke su kompanije i javno krenule u kampanje smanjenja šećera u svojim proizvodima, no učinci, pokazalo se, mogu biti i kontraproduktivni. “Zdrave” energetske pločice, pahuljice, i sa 30 posto manje šećera čine se još slađe, možda i zbog umjetnih zamjena, pa je industrija na mukama – reći potrošaču da je proizvod na koji su navikli drukčiji i zbog čega ili mu to prešutjeti?

Mi smatramo da je bolje komunicirati s potrošačem. Dapače, bolje je na tome graditi imidž kompanije nego da se u javnosti stvaraju teorije zavjere – kaže naš sugovornik.

Opasni skriveni šećeri

Tena Niseteo, klinička nutricionistica u edukativnom i savjetodavnom centru “Definicija hrane”, kaže da nam je ljubav prema slatkom zapisana u genima. Čovjek je evolucijski skloniji energetski bogatoj hrani koja je u svojoj osnovi slatka i tisućama godina unatrag teško se nalazila. No danas, kad nam je hrana svih okusa i tekstura široko dostupna, ta iskonska naklonost prema slatkom, koja je dovela do neuravnoteženog prehrambenog unosa i stvaranja loših prehrambenih navika, pravilnim se izborom namirnica može i mijenjati.

Za slatkoću hrane zaslužan je šećer, no ne samo onaj u obliku dobro nam poznatih sitnih bijelih kristalića koji se zove saharoza, već i svi oblici šećera, odnosno ugljikohidrata, poput glukoze, fruktoze, maltoze, laktoze, maltodekstrina i škroba. Svi ovi šećeri nalaze se u gotovo svim procesuiranim namirnicama, pa čak i u onima za koje nikada ne bismo rekli da ga sadrže, poput kruha, peciva, voćnih jogurta, kečapa, majoneze, aromatizirane vode…

Zanimljivo je da čajna žličica kečapa sadrži čak 4 grama šećera, a čaša gaziranog soka gotovo 10 čajnih žličica šećera. Kod standardnih slatkih proizvoda koje konzumiramo za doručak, kao što su slatka peciva, krafne, kroasani, buhtle, keksi i voćni jogurti, količina šećera na 100 g proizvoda premašuje čak 15 g, odnosno 3 čajne žličice – kaže Niseteo. Samo u posljednjih pet godina konzumacija šećera u svijetu veća je za 11 posto, i to najvećim dijelom u obliku prehrambenih proizvoda poput slatkiša, pekarskih proizvoda i zaslađenih napitaka, dodaje ona. Zato Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) najavljuje promjenu dosadašnjih preporuka o konzumaciji šećera sa 10 na ispod 5 posto dnevnog energetskog unosa, odnosno na 12,5 g (2,5 čajne žličice) šećera dnevno. Prehrambena industrija za to je, čini se, zainteresirana.

No, je li i po cijenu žrtvovanja dijela profita?     

Brazil prednjači, Hrvatska stoji bolje od ostalih zemalja EU

Dodani šećeri u prehrambenim proizvodima i šećer koji sami dodajemo razlog su sve manjoj osjetljivosti na slatki okus i povećanju želje za slatkim pa se posljednjih 20 godina unos šećera upeterostručio – i dalje raste. Brazil je prvi po konzumaciji šećera u svijetu. Po glavi stanovnika unese se više od 150 g šećera dnevno, pet puta više od trenutačnog maksimalnog dnevnog unosa preporučenog od WHO-a. EU zauzima četvrto mjesto s prosječnom konzumacijom šećera po glavi stanovnika koji iznosi 100 g dnevno, što je, začuđujuće, 10 g dnevno više u odnosu na SAD, dok Hrvatska prema analizi Američke poljoprivredne agencije pripada među zemlje EU s najmanjim unosom šećera sa samo 35 g po glavi stanovnika, no još uvijek za čak 40 posto više od preporuka WHO-a, kazala je T. Niseteo. piše